SCRUTATIO

Domenica, 21 dicembre 2025 - Santi Abramo e Coren ( Letture di oggi)

Giobbe 3


font
BIBBIA TINTORIBiblija Hrvatski
1 Allora Giobbe, aperta la sua bocca, maledisse il suo giorno,1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2 e disse:2 poče svoju besjedu i reče:
3 « Perisca il giorno in cui io nacqui, e la notte in cui fu detto: E' stato concepito un uomo.3 »O, ne bilo dana kad sam se rodio
i noći što javi: ‘Začeo se dječak!’
4 Quel giorno si cangi in tenebre, non ne tenga conto Dio dall'alto, non sia rischiarato dalla luce.4 U crnu tminu dan taj nek’ se prometne!
S visina se njega Bog ne spominjao,
svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5 Lo ricopran le tenebre e l'ombra di morte, lo ravvolga la caligine, sia oppresso dall'amarezza.5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali,
posvema ga tmina gusta prekrila,
pomrčine dnevne stravom ga morile!
6 Un turbine tenebroso porti via quella notte, non sia contata fra i giorni dell'anno, non entri nel computo dei mesi.6 O, da bi ga tama svega presvojila,
nek’ se ne dodaje danima godine,
nek’ ne ulazi u brojenje mjeseci!
7 Quella notte resti sola, non sia degna di lode.7 A noć ona bila žalosna dovijeka,
ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8 La maledicano quelli che imprecano al giorno, quelli esperti nel suscitare il Leviatan.8 Prokleli je oni štono dan proklinju
i Levijatana probudit’ su kadri!
9 Siano oscurate le stelle dalla sua caligine, aspetti e non veda la luce, nè lo spuntar della nascente aurora;9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća,
zaludu se ona vidjelu nadala,
i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10 perchè non chiuse il seno che mi portò, nè tolse gli affanni dal mio sguardo.10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata
da sakrije muku od mojih očiju!
11 Perchè non morii nel seno materno? Perchè appena uscitone non spirai?11 Što nisam mrtav od krila materina,
što ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe?
12 Perchè fui accolto sulle ginocchia? Perchè allattato alle mammelle?12 Čemu su me dva koljena prihvatila
i dojke dvije da me nejaka podoje?
13 Ora me la dormirei taciturno, riposerei nel mio sonno,13 U miru bih vječnom počivao sada,
spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14 coi re e cogli arbitri del mondo che si fabbricano solitudini,14 s kraljevima i savjetnicima zemlje
koji su sebi pogradili grobnice,
15 coi principi carichi d'oro che riempiono d'argento le loro case.15 ili s knezovima, zlatom bogatima,
što su kuće svoje srebrom napunili.
16 O non sarei, come un aborto nascosto, e come quelli che concepiti, non videro la luce.16 Ne bih bio – k’o nedonošče zakopano,
k’o novorođenče što svjetla ne vidje.
17 Là i malvagi cessano d'agitarsi, là riposano gli spossati.17 Zlikovci se više ne obijeste ondje,
iznemogli tamo nalaze počinka.
18 Quelli che erano insieme incatenati, son senza noie, non sentendo più la voce dell'aguzzino.18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju:
ne slušaju više poviku stražara.
19 Vi sono il piccolo e il grande, e il servo è libero dal suo padrone.19 Malen ondje leži zajedno s velikim,
rob je slobodan od gospodara svoga.
20 perchè fu data la luce all'infelice, e la vita a quelli che han l'anima nell'amarezza,20 Čemu darovati svjetlo nesretniku
i život ljudima zagorčene duše
21 che aspettano la morte e non viene, la cercano come un tesoro,21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi,
i kao za blagom za njome kopaju?
22 O si rallegrano grandemente quando han trovato un sepolcro?22 Grobnom bi se humku oni radovali,
klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23 ad un uomo la via del quale è nascosta e che Dio circonda di tenebre?23 Što će to čovjeku kom je put sakriven,
koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24 Prima di mangiare io sospiro, e come acque inondanti sono i miei ruggiti;24 Zato videć’ hranu, uzdahnuti moram,
k’o voda se moji razlijevaju krici.
25 Perchè il male ch'io paventava m'ha incolto, e quello di cui temevo m'è accaduto.25 Obistinjuje se moje strahovanje,
snalazi me, evo, čega god se bojah.
26 E forse, non dissimulai, non tacqui, non mi detti pace? Eppure è piombata sopra di me l'indignazione ».26 Pokoja ni mira meni više nema,
u mukama mojim nikad mi počinka.«