Giobbe 3
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA TINTORI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Allora Giobbe, aperta la sua bocca, maledisse il suo giorno, | 1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; |
| 2 e disse: | 2 poče svoju besjedu i reče: |
| 3 « Perisca il giorno in cui io nacqui, e la notte in cui fu detto: E' stato concepito un uomo. | 3 »O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: ‘Začeo se dječak!’ |
| 4 Quel giorno si cangi in tenebre, non ne tenga conto Dio dall'alto, non sia rischiarato dalla luce. | 4 U crnu tminu dan taj nek’ se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! |
| 5 Lo ricopran le tenebre e l'ombra di morte, lo ravvolga la caligine, sia oppresso dall'amarezza. | 5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! |
| 6 Un turbine tenebroso porti via quella notte, non sia contata fra i giorni dell'anno, non entri nel computo dei mesi. | 6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek’ se ne dodaje danima godine, nek’ ne ulazi u brojenje mjeseci! |
| 7 Quella notte resti sola, non sia degna di lode. | 7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! |
| 8 La maledicano quelli che imprecano al giorno, quelli esperti nel suscitare il Leviatan. | 8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit’ su kadri! |
| 9 Siano oscurate le stelle dalla sua caligine, aspetti e non veda la luce, nè lo spuntar della nascente aurora; | 9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! |
| 10 perchè non chiuse il seno che mi portò, nè tolse gli affanni dal mio sguardo. | 10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! |
| 11 Perchè non morii nel seno materno? Perchè appena uscitone non spirai? | 11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe? |
| 12 Perchè fui accolto sulle ginocchia? Perchè allattato alle mammelle? | 12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? |
| 13 Ora me la dormirei taciturno, riposerei nel mio sonno, | 13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao |
| 14 coi re e cogli arbitri del mondo che si fabbricano solitudini, | 14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, |
| 15 coi principi carichi d'oro che riempiono d'argento le loro case. | 15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. |
| 16 O non sarei, come un aborto nascosto, e come quelli che concepiti, non videro la luce. | 16 Ne bih bio – k’o nedonošče zakopano, k’o novorođenče što svjetla ne vidje. |
| 17 Là i malvagi cessano d'agitarsi, là riposano gli spossati. | 17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. |
| 18 Quelli che erano insieme incatenati, son senza noie, non sentendo più la voce dell'aguzzino. | 18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. |
| 19 Vi sono il piccolo e il grande, e il servo è libero dal suo padrone. | 19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. |
| 20 perchè fu data la luce all'infelice, e la vita a quelli che han l'anima nell'amarezza, | 20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše |
| 21 che aspettano la morte e non viene, la cercano come un tesoro, | 21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? |
| 22 O si rallegrano grandemente quando han trovato un sepolcro? | 22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. |
| 23 ad un uomo la via del quale è nascosta e che Dio circonda di tenebre? | 23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? |
| 24 Prima di mangiare io sospiro, e come acque inondanti sono i miei ruggiti; | 24 Zato videć’ hranu, uzdahnuti moram, k’o voda se moji razlijevaju krici. |
| 25 Perchè il male ch'io paventava m'ha incolto, e quello di cui temevo m'è accaduto. | 25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. |
| 26 E forse, non dissimulai, non tacqui, non mi detti pace? Eppure è piombata sopra di me l'indignazione ». | 26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.« |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ