Psalmi 73

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Psalmus. Asaph. Quam bonus rectis est Deus, Deus his, qui mundo sunt corde!	1 Psalam. Asafov. Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
2 Mei autem paene moti sunt pedes, paene effusi sunt gressus mei,	2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,
3 quia zelavi super gloriantes, pacem peccatorum videns.	3 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnikâ.
4 Quia non sunt eis impedimenta, sanus et pinguis est venter eorum.	4 Nikakvu patnju ne snose,zdravo je i pretilo tijelo njihovo.
5 In labore mortalium non sunt et cum hominibus non flagellantur.	5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
6 Ideo quasi torques est eis superbia, et tamquam indumentum operuit eos violentia.	6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7 Prodit quasi ex adipe iniquitas eorum, erumpunt cogitationes cordis.	7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8 Subsannaverunt et locuti sunt nequitiam, iniquitatem ab excelso locuti sunt.	8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9 Posuerunt in caelo os suum, et lingua eorum transivit in terra.	9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
10 Ideo in alto sedent, et aquae plenae non pervenient ad eos.	10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
11 Et dixerunt: “ Quomodo scit Deus, et si est scientia in Excelso? ”.	11 pa veli: »Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?«
12 Ecce ipsi peccatores et abundantes in saeculo multiplicaverunt divitias.	12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13 Et dixi: “ Ergo sine causa mundavi cor meum et lavi in innocentia manus meas;	13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
14 et fui flagellatus tota die, et castigatio mea in matutinis ”.	14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15 Si dixissem: “ Loquar ut illi ”, ecce generationem filiorum tuorum prodidissem.	15 Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, izdao bih rod sinova tvojih.
16 Et cogitabam, ut cognoscerem hoc; labor erat in oculis meis,	16 Promišljah tada da bih spoznao: al’ mi se učini mučno u očima mojim
17 donec intravi in sanctuarium Dei et intellexi novissima eorum.	17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
18 Verumtamen in lubrico posuisti eos, deiecisti eos in ruinas.	18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19 Quomodo facti sunt in desolationem! Subito defecerunt, perierunt prae horrore.	19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20 Velut somnium evigilantis, Domine, surgens imaginem ipsorum contemnes.	20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21 Quia exacerbatum est cor meum, et renes mei compuncti sunt;	21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
22 et ego insipiens factus sum et nescivi: ut iumentum factus sum apud te.	22 bezumnik bijah bez razbora, k’o živinče pred tobom.
23 Ego autem semper tecum; tenuisti manum dexteram meam.	23 Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
24 In consilio tuo deduces me et postea cum gloria suscipies me.	24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25 Quis enim mihi est in caelo? Et tecum nihil volui super terram.	25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26 Defecit caro mea et cor meum; Deus cordis mei, et pars mea Deus in aeternum.	26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
27 Quia ecce, qui elongant se a te, peribunt; perdidisti omnes, qui fornicantur abs te.	27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
28 Mihi autem adhaerere Deo bonum est, ponere in Domino Deo spem meam, ut annuntiem omnes operationes tuas in portis filiae Sion.	28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima kćeri sionske.