Jó 8

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Baldad Suhites dixit:	1 Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
2 “ Usquequo loqueris talia, et spiritus vehemens sermones oris tui?	2 »Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?
3 Numquid Deus supplantat iudicium, aut Omnipotens subvertit, quod iustum est?	3 Ta zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut’ Svesilni?
4 Et si filii tui peccaverunt ei, et dimisit eos in manu iniquitatis suae,	4 Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.
5 tu tamen, si diluculo consurrexeris ad Deum et Omnipotentem fueris deprecatus,	5 Al’ ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;
6 si mundus et rectus incesseris, statim evigilabit ad te et pacatum reddet habitaculum iustitiae tuae;	6 ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.
7 in tantum ut, si priora tua fuerint parva, et novissima tua multiplicentur nimis.	7 Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.
8 Interroga enim generationem pristinam et diligenter investiga patrum memoriam.	8 No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.
9 Hesterni quippe sumus et ignoramus, quoniam sicut umbra dies nostri sunt super terram.	9 Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.
10 Nonne ipsi docebunt te, loquentur tibi et de corde suo proferent eloquia?	10 Oni će te poučit’ i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:
11 Numquid virere potest scirpus absque umore, aut crescere carectum sine aqua?	11 ‘Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?
12 Cum adhuc sit in flore, nec carpatur manu, ante omnes herbas arescit.	12 Zeleni se sva, al’ i nekošena usahne prije svake druge trave.
13 Sic viae omnium, qui obliviscuntur Deum, et spes impii peribit.	13 To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika.
14 Cuius spes filum tenue, et sicut tela aranearum fiducia eius.	14 Nît je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.
15 Innitetur super domum suam et nonstabit; fulciet eam et non consurget.	15 Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.
16 Umectus videtur, antequam veniat sol, et in horto suo germen eius egredietur.	16 Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.
17 Super acervum petrarum radices eius densabuntur, et inter lapides commorabitur.	17 Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.
18 Si absorbuerit eum de loco suo, negabit eum et dicet: “Non novi te”.	18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: ‘Nikada te ne vidjeh!’
19 Haec est enim laetitia viae eius, ut rursum de terra alii germinentur.	19 I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.
20 Deus non proiciet simplicem nec porriget manum malignis,	20 Ne, Bog neće odbacit’ neporočne, niti će rukom poduprijet’ opake.
21 donec impleatur risu os tuum, et labia tua iubilo.	21 Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.
22 Qui oderunt te, induentur confusione, et tabernaculum impiorum non subsistet ”.	22 Dušmane će ti odjenut’ sramota i šatora će nestat’ zlikovačkog.’«