Jó 15

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Eliphaz Themanites dixit:	1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:
2 “ Numquid sapiens respondebit sapientia ventosa et implebit vento urente stomachum suum?	2 »Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
3 Arguens verbis, quae nihil prosunt, et sententiis, quae nihil iuvant?	3 Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
4 Tu autem pietatem dissolvis et detrahis meditationi coram Deo.	4 Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
5 Docet enim iniquitas tua os tuum, et assumis linguam callidorum.	5 Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
6 Condemnabit te os tuum et non ego, et labia tua respondebunt tibi.	6 vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
7 Numquid primus homo tu natus es et ante colles formatus?	7 Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
8 Numquid consilium Dei audisti et tibi attrahis sapientiam?	8 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
9 Quid nosti, quod nos ignoremus? Quid intellegis, quod nos nesciamus?	9 Što ti znadeš a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
10 Et senes et antiqui sunt inter nos, multo vetustiores quam pater tuus.	10 Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
11 Numquid parum tibi sunt consolationes Dei? Et verbum lene tecum factum?	11 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
12 Quid te elevat cor tuum, et cur attonitos habes oculos?	12 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
13 Quid vertis contra Deum spiritum tuum et profers de ore tuo huiuscemodi sermones?	13 kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
14 Quid est homo, ut immaculatus sit, et ut iustus appareat natus de muliere?	14 Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
15 Ecce, sanctis suis non fidit, et caeli non sunt mundi in conspectu eius;	15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
16 quanto magis abominabilis et corruptus homo, qui bibit quasi aquam iniquitatem.	16 a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k’o vodu pije opačinu!
17 Ostendam tibi, audi me; quod vidi, narrabo tibi,	17 Mene sad poslušaj, poučit’ te hoću, što god sâm vidjeh, ispričat’ ti želim,
18 quod sapientes confitentur, et non celaverunt eos patres eorum:	18 i ono što naučavahu mudraci ne tajeć’ što su primili od pređa
19 quibus solis data est terra, et non transivit alienus per eos.	19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
20 Cunctis diebus suis impius cruciatur, et numerus annorum incertus est tyranno.	20 Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
21 Sonitus terroris semper in auribus illius, quasi, cum pax sit, vastator irruat in eum.	21 Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
22 Non credit quod reverti possit de tenebris, cum sit destinatus gladio.	22 Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
23 Cum se moverit ad quaerendum panem: “Ubinam?”, novit quod paratus sit in manu eius tenebrarum dies.	23 strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
24 Terrebit eum tribulatio et angustia, vallabit eum sicut regem, qui praeparatur ad proelium.	24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k’o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
25 Tetendit enim adversus Deum manum suam, et contra Omnipotentem roboratus est.	25 On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit’ Svesilnom.
26 Cucurrit adversus eum erecto collo, spisso scuto armatus.	26 Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
27 Operuit faciem eius crassitudo, et de lateribus eius arvina dependet.	27 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
28 Habitavit in civitatibus desolatis et in domibus desertis, quae in tumulos sunt redactae.	28 Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
29 Non ditabitur, nec perseverabit substantia eius; nec mittet in terra radicem suam.	29 cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
30 Non recedet de tenebris; ramos eius arefaciet flamma, et auferet ventus florem eius.	30 On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
31 Ne credat vanitati errore deceptus, quia vanitas erit remuneratio eius.	31 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
32 Antequam dies eius impleantur, abscindentur, et ramus eius non virescet.	32 Prije vremena će svenut’ mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet’.
33 Laedetur quasi vinea in primo flore botrus eius, et quasi oliva proiciens florem suum.	33 Kao loza, grozd će stresat’ svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
34 Cangregatio enim impii sterilis, et ignis devorabit tabernacula eorum, qui munera libenter accipiunt.	34 Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
35 Concepit dolorem et peperit iniquitatem, et venter eius praeparat dolos.	35 Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.«