Psalms 139

NEW AMERICAN BIBLE	Biblija Hrvatski
1 For the leader. A psalm of David. O LORD, you have probed me, you know me:	1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 you know when I sit and stand; you understand my thoughts from afar.	2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 My travels and my rest you mark; with all my ways you are familiar.	3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 Even before a word is on my tongue, LORD, you know it all.	4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 Behind and before you encircle me and rest your hand upon me.	5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 Such knowledge is beyond me, far too lofty for me to reach.	6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 Where can I hide from your spirit? From your presence, where can I flee?	7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 If I ascend to the heavens, you are there; if I lie down in Sheol, you are there too.	8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si.
9 If I fly with the wings of dawn and alight beyond the sea,	9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj,
10 Even there your hand will guide me, your right hand hold me fast.	10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 If I say, "Surely darkness shall hide me, and night shall be my light" --	11 Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12 Darkness is not dark for you, and night shines as the day. Darkness and light are but one.	12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 You formed my inmost being; you knit me in my mother's womb.	13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 I praise you, so wonderfully you made me; wonderful are your works! My very self you knew;	14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 my bones were not hidden from you, When I was being made in secret, fashioned as in the depths of the earth.	15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Your eyes foresaw my actions; in your book all are written down; my days were shaped, before one came to be.	16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 How precious to me are your designs, O God; how vast the sum of them!	17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Were I to count, they would outnumber the sands; to finish, I would need eternity.	18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 If only you would destroy the wicked, O God, and the bloodthirsty would depart from me!	19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene!
20 Deceitfully they invoke your name; your foes swear faithless oaths.	20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Do I not hate, LORD, those who hate you? Those who rise against you, do I not loathe?	21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 With fierce hatred I hate them, enemies I count as my own.	22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Probe me, God, know my heart; try me, know my concerns.	23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 See if my way is crooked, then lead me in the ancient paths.	24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!