Knjiga o Jobu 30
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA RICCIOTTI |
---|---|
1 »A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. | 1 - Adesso invece, si fan beffe di meminori di me in età, i cui padri io già non degnaid'ammettere fra i cani del mio gregge. |
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom? | 2 La cui forza di braccia a me non serviva, a pur di vivere sembravano incapaci, |
3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. | 3 squallidi [com'erano] di penuria e di fame: essi, che brucavano lungo il deserto, consunti da calamità e miseria: |
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. | 4 mangiavano erbe e cortecce d'alberi, ed era lor cibo la radice di ginepro. |
5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k’o za lopovima. | 5 E andando in cerca di tali cose lungo le valli, quando ne avessero trovate, vi correvano sopra con schiamazzo. |
6 Živjeli su po strašnim jarugama, po špiljama i u raspuklinama. | 6 Abitavano essi nei deserti dei torrenti, nelle grotte della terra e sulla ghiaia; |
7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. | 7 e ivi dimorando erano lieti, stimando una delizia star fra le ortiche: |
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. | 8 gente stolta ed ignobile, che nemmen comparisce sulla terra! |
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! | 9 E adesso, son diventato la loro canzone, sono per essi una favola: |
10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut’ mi u lice. | 10 mi hanno aborrito, fuggono lungi da me, nè senton ritegno a sputacchiarmi in faccia! |
11 I jer On lûk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. | 11 Poichè aprì [Dio] la sua faretra, e m'ha bersagliato, e ha messo il morso alla mia bocca. |
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. | 12 A destra d'oriente insorsero a un tratto le mie calamità, travolsero i miei passi, e m'oppressero come flutti che s'avanzino; |
13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, | 13 sconvolsero le mie strade, mi tesero insidie e prevalsero, nè vi fu chi desse aiuto; |
14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. | 14 come per muro spaccato e porta sforzataesse piombarono su me, e sulle mie miserie incrudelirono: |
15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. | 15 sono ridotto a nulla; tu rapisti via come vento la mia aspirazione, e come nube trascorse via la mia salvezza. |
16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. | 16 E adesso, in me stesso si disfà l'anima mia, e m'hanno afferrato giorni di miseria. |
17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. | 17 Di notte l'ossa mie son trafitte da dolori, e questi miei divoratori non dormono; |
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k’o ovratnik odjeće. | 18 la loro moltitudine consuma il mio manto, e come cappuccio di tunica mi costringono. |
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k’o prah i pepeo. | 19 Sono diventato pari a fango, e simile a pula e a cenere. |
20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš. | 20 Verso te, [o Dio], io grido, ma tu non mi ascolti, fermo mi tengo, ma tu non mi guardi; |
21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. | 21 sei diventato verso me crudele, e nella durezza del tuo pugno mi combatti; |
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. | 22 mi lanciasti in alto, e come gittandomi al ventominutamente mi sfracellasti: |
23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. | 23 lo so, a morte tu mi consegni, là ov'è fissata la casa per ogni vivente! |
24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? | 24 Eppure, non per loro distruzione tu stendi la mano, e quando procombano, tu stesso li salverai. |
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? | 25 Io piangevo in altri tempi su chi era afflitto, e l'anima mia aveva pietà per il povero. |
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. | 26 Aspettavo il bene, e m'è venuto il male, attendevo la luce, e sono spuntate le tenebre, |
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. | 27 Le mie viscere bollono senza aver tregua, mi si fecero incontro giorni di miseria; |
28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi; ustajem u zboru – da bih kriknuo. | 28 abbrunato m'aggiro, ma non dal sole, mi levo su, nell'adunanza io grido; |
29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. | 29 fratello son diventato agli sciacalli, e compagno agli struzzi: |
30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. | 30 mi si è annerita in dosso la mia pelle, il mio scheletro è arrostito dal bruciore. |
31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikačâ ima.« | 31 È diventata lutto la mia cetra, e la mia zampogna una voce di piangenti! |