Izaija 40

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 »Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.	1 Consolamini, consolamini populum meum, dicit Deus vester.
2 Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.«	2 Loquimini ad cor Ierusalem et clamate ad eam, quoniam completa est militia eius, expiata est iniquitas illius; suscepit de manu Domini duplicia pro omnibus peccatis suis.
3 Glas viče: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.	3 Vox clamantis: “ In deserto parate viam Domini, rectas facite in solitudine semitas Dei nostri.
4 Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni.	4 Omnis vallis exaltetur, et omnis mons et collis humilietur; et fiant prava in directa, et aspera in plana:
5 Otkrit će se tada slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.«	5 et revelabitur gloria Domini, et videbit omnis caro pariter quod os Domini locutum est ”.
6 Glas nalaže: »Viči!« Odgovorih: »Što da vičem?« – »Svako je tijelo k’o trava, k’o cvijet poljski sva mu dražest.	6 Vox dicentis: “ Clama! ”. Et dixi: “ Quid clamabo? ”. Omnis caro fenum, et omnis gloria eius quasi flos agri;
7 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava.	7 exsiccatum est fenum, et cecidit flos, quia spiritus Domini sufflavit in eo. Vere fenum est populus.
8 Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.«	8 Exsiccatum est fenum, et cecidit flos; verbum autem Dei nostri manet in aeternum.
9 Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!«	9 Super montem excelsum ascende, tu, quae evangelizas Sion; exalta in fortitudine vocem tuam, quae evangelizas Ierusalem; exalta, noli timere; dic civitatibus Iudae: “ Ecce Deus vester,
10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.	10 ecce Dominus Deus in virtute venit, et brachium eius dominatur: ecce merces eius cum eo, et praemium illius coram illo.
11 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice.	11 Sicut pastor gregem suum pascit, in brachio suo congregat agnos et in sinu suo levat; fetas ipse portat ”.
12 Tko je šakom izmjerio more, i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju, i planine na mjerila, a tezuljom bregove?	12 Quis mensus est pugillo aquas et caelos palmo disposuit, modio continuit pulverem terrae et libravit in pondere montes et colles in statera?
13 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?	13 Quis direxit spiritum Domini? Aut quis consilium suum ostendit illi?
14 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?	14 Cum quo iniit consilium, et instruxit eum et docuit eum semitam iustitiae et erudivit eum scientiam et viam prudentiae ostendit illi?
15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna!	15 Ecce gentes quasi stilla situlae et quasi momentum pulveris in statera reputantur; ecce insulae quasi pulvis exiguus.
16 Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.	16 Et Libanus non sufficiet ad succendendum, et animalia eius non sufficient ad holocaustum.
17 Svi narodi k’o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina.	17 Omnes gentes, quasi non sint, coram eo; quasi nihilum et inane reputantur ab eo.
18 S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?	18 Cui ergo similem facitis Deum? Aut quam imaginem ponitis ei?
19 Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće.	19 Sculptile conflat faber, et aurifex auro figurat illud, et laminis argenteis argentarius.
20 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika da mu načini kip nepomičan.	20 Nimis pauper, ut offerat lignum imputribile: exquirit sibi sapientem artificem, ut statuat simulacrum, quod non moveatur.
21 Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?	21 Numquid non scitis? Numquid non audistis? Numquid non annuntiatum est vobis ab initio? Numquid non intellexistis fundamenta terrae?
22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.	22 Qui sedet super gyrum terrae, et habitatores eius sunt quasi locustae; qui extendit sicut velum caelos et expandit eos sicut tabernaculum ad inhabitandum;
23 On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske.	23 qui redigit in nihilum principes, iudices terrae velut inane facit.
24 Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k’o pljevu raznese.	24 Et quidem neque plantatus neque satus neque radicatus in terra truncus eorum; repente flavit in eos, et aruerunt, et turbo quasi stipulam aufert eos.
25 »S kime ćete mene prispodobit’, tko mi je ravan?« kaže Svetac.	25 “ Et cui assimilabitis me, quasi aequalis ei sim ego? ”, dicit Sanctus.
26 Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu.	26 Levate in excelsum oculos vestros et videte: Quis creavit haec? Qui educit in numero militiam eorum et omnes ex nomine vocat; prae multitudine fortitudinis et roboris virtutisque eius neque unum deest.
27 Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: »Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?«	27 Quare dicis, Iacob, et loqueris, Israel: “ Abscondita est via mea a Domino, et a Deo meo iudicium meum transit? ”.
28 Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.	28 Numquid nescis? Aut non audisti? Deus sempiternus Dominus, qui creavit terminos terrae; non deficiet neque laborabit, nec est investigatio sapientiae eius.
29 Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.	29 Qui dat lasso virtutem et invalido robur multiplicat.
30 Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću.	30 Deficient pueri et laborabunt, et iuvenes lapsu labentur;
31 Al’ onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.	31 qui autem sperant in Domino, mutabunt fortitudinem, assument pennas sicut aquilae, current et non laborabunt, ambulabunt et non deficient.