Izaija 26

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: »Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa.	1 In die illa cantabitur canticum istud in terra Iudae: “ Urbs fortis nobis in salutem; posuit muros et antemurale.
2 Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni koji čuva vjernost,	2 Aperite portas, et ingrediatur gens iusta, quae servat fidem.
3 čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.	3 Propositum eius est firmum; servabis pacem, quia in te speravit.
4 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je stijena vječna;	4 Sperate in Dominum in saeculis aeternis, Dominus est petra aeterna.
5 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom,	5 Quia evertit habitantes in excelso, civitatem sublimem humiliabit; humiliabit eam usque ad terram, detrahet eam usque ad pulverem.
6 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.«	6 Conculcabit eam pes, pedes pauperis, gressus egenorum.
7 Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom.	7 Semita iusti recta est; rectum callem iusti complanas.
8 Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi.	8 Et in semita iudiciorum tuorum, Domine, speravimus in te; ad nomen tuum et ad memoriale tuum desiderium animae.
9 Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.	9 Anima mea desiderat te in nocte, sed et spiritu meo in praecordiis meis te quaero. Cum resplenduerint iudicia tua in terra, iustitiam discent habitatores orbis.
10 Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino.	10 Fit misericordia impio, non discet iustitiam; in terra probitatis inique gerit et non videt maiestatem Domini.
11 Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek’ vide i postide se, nek’ ih proguta revnost za narod, nek’ ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim.	11 Domine, exaltata est manus tua, et non vident; videant confusi zelum tuum in populum, et ignis hostium tuorum devorabit eos.
12 Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.	12 Domine, dabis pacem nobis; omnia enim opera nostra operatus es nobis.
13 Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.	13 Domine Deus noster, possederunt nos domini absque te; tantum in te recordemur nominis tui.
14 Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!	14 Mortui non reviviscent, defuncti non resurgent; propterea visitasti et contrivisti eos et perdidisti omnem memoriam eorum.
15 Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!	15 Auxisti gentem, Domine, auxisti gentem, glorificatus es; elongasti omnes terminos terrae.
16 Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.	16 Domine, in angustia quaesierunt te, fuderunt incantationem, castigatio tua in eis.
17 Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.	17 Sicut quae concipit, cum appropinquaverit ad partum dolens clamat in doloribus suis, sic facti sumus a facie tua, Domine.
18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta.	18 Concepimus et parturivimus, quasi peperimus ventum. Salutes non fecimus in terra, ideo non nati sunt habitatores terrae.
19 Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.	19 Reviviscent mortui tui, interfecti mei resurgent. Expergiscimini et laudate, qui habitatis in pulvere, quia ros lucis ros tuus, et terra defunctos suos edet in lucem.
20 Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe.	20 Vade, populus meus, intra in cubicula tua, claude ostia tua super te, abscondere modicum ad momentum, donec pertranseat indignatio.
21 Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg’ ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani.	21 Ecce enim Dominus egredietur de loco suo, ut visitet iniquitatem habitatoris terrae contra eum; et revelabit terra sanguinem suum et non operiet ultra interfectos suos ”.