SCRUTATIO

Freitag, 10 Oktober 2025 - San Daniele m. ( Letture di oggi)

Propovjednik 3


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.1 Tutto ha il suo momento, e ogni evento ha il suo tempo sotto il cielo.
2 Vrijeme rađanja i
vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i
vrijeme čupanja posađenog.
2 C’è un tempo per nascere e un tempo per morire,
un tempo per piantare e un tempo per sradicare quel che si è piantato.
3 Vrijeme ubijanja i
vrijeme liječenja;
vrijeme rušenja i
vrijeme građenja.
3 Un tempo per uccidere e un tempo per curare,
un tempo per demolire e un tempo per costruire.
4 Vrijeme plača i
vrijeme smijeha;
vrijeme tugovanja i
vrijeme plesanja.
4 Un tempo per piangere e un tempo per ridere,
un tempo per fare lutto e un tempo per danzare.
5 Vrijeme bacanja kamenja i
vrijeme sabiranja kamenja;
vrijeme grljenja i
vrijeme kad se ostavlja grljenje.
5 Un tempo per gettare sassi e un tempo per raccoglierli,
un tempo per abbracciare e un tempo per astenersi dagli abbracci.
6 Vrijeme traženja i
vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i
vrijeme odbacivanja.
6 Un tempo per cercare e un tempo per perdere,
un tempo per conservare e un tempo per buttar via.
7 Vrijeme deranja i
vrijeme šijenja;
vrijeme šutnje i
vrijeme govorenja.
7 Un tempo per strappare e un tempo per cucire,
un tempo per tacere e un tempo per parlare.
8 Vrijeme ljubljenja i
vrijeme mržnje;
vrijeme rata i
vrijeme mira.
8 Un tempo per amare e un tempo per odiare,
un tempo per la guerra e un tempo per la pace.
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?9 Che guadagno ha chi si dà da fare con fatica?
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.10 Ho considerato l’occupazione che Dio ha dato agli uomini perché vi si affatichino.
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.11 Egli ha fatto bella ogni cosa a suo tempo; inoltre ha posto nel loro cuore la durata dei tempi, senza però che gli uomini possano trovare la ragione di ciò che Dio compie dal principio alla fine.
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.12 Ho capito che per essi non c’è nulla di meglio che godere e procurarsi felicità durante la loro vita;
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.13 e che un uomo mangi, beva e goda del suo lavoro, anche questo è dono di Dio.
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.14 Riconosco che qualsiasi cosa Dio fa, dura per sempre; non c’è nulla da aggiungere, nulla da togliere. Dio agisce così perché lo si tema.
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.15 Quello che accade, già è stato; quello che sarà, già è avvenuto. Solo Dio può cercare ciò che ormai è scomparso.
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.16 Ma ho anche notato che sotto il sole al posto del diritto c’è l’iniquità e al posto della giustizia c’è l’iniquità.
17 Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.«17 Ho pensato dentro di me: «Il giusto e il malvagio Dio li giudicherà, perché c’è un tempo per ogni cosa e per ogni azione».
18 Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.«18 Poi, riguardo ai figli dell’uomo, mi sono detto che Dio vuole metterli alla prova e mostrare che essi di per sé sono bestie.
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.19 Infatti la sorte degli uomini e quella delle bestie è la stessa: come muoiono queste, così muoiono quelli; c’è un solo soffio vitale per tutti. L’uomo non ha alcun vantaggio sulle bestie, perché tutto è vanità.
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.20 Tutti sono diretti verso il medesimo luogo:
tutto è venuto dalla polvere
e nella polvere tutto ritorna.
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?21 Chi sa se il soffio vitale dell’uomo sale in alto, mentre quello della bestia scende in basso, nella terra?
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?22 Mi sono accorto che nulla c’è di meglio per l’uomo che godere delle sue opere, perché questa è la parte che gli spetta; e chi potrà condurlo a vedere ciò che accadrà dopo di lui?