Propovjednik 3
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA CEI 2008 |
---|---|
1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. | 1 Tutto ha il suo momento, e ogni evento ha il suo tempo sotto il cielo. |
2 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. | 2 C’è un tempo per nascere e un tempo per morire, un tempo per piantare e un tempo per sradicare quel che si è piantato. |
3 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. | 3 Un tempo per uccidere e un tempo per curare, un tempo per demolire e un tempo per costruire. |
4 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. | 4 Un tempo per piangere e un tempo per ridere, un tempo per fare lutto e un tempo per danzare. |
5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. | 5 Un tempo per gettare sassi e un tempo per raccoglierli, un tempo per abbracciare e un tempo per astenersi dagli abbracci. |
6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. | 6 Un tempo per cercare e un tempo per perdere, un tempo per conservare e un tempo per buttar via. |
7 Vrijeme deranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. | 7 Un tempo per strappare e un tempo per cucire, un tempo per tacere e un tempo per parlare. |
8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. | 8 Un tempo per amare e un tempo per odiare, un tempo per la guerra e un tempo per la pace. |
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora? | 9 Che guadagno ha chi si dà da fare con fatica? |
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. | 10 Ho considerato l’occupazione che Dio ha dato agli uomini perché vi si affatichino. |
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja. | 11 Egli ha fatto bella ogni cosa a suo tempo; inoltre ha posto nel loro cuore la durata dei tempi, senza però che gli uomini possano trovare la ragione di ciò che Dio compie dal principio alla fine. |
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. | 12 Ho capito che per essi non c’è nulla di meglio che godere e procurarsi felicità durante la loro vita; |
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. | 13 e che un uomo mangi, beva e goda del suo lavoro, anche questo è dono di Dio. |
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. | 14 Riconosco che qualsiasi cosa Dio fa, dura per sempre; non c’è nulla da aggiungere, nulla da togliere. Dio agisce così perché lo si tema. |
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. | 15 Quello che accade, già è stato; quello che sarà, già è avvenuto. Solo Dio può cercare ciò che ormai è scomparso. |
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. | 16 Ma ho anche notato che sotto il sole al posto del diritto c’è l’iniquità e al posto della giustizia c’è l’iniquità. |
17 Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.« | 17 Ho pensato dentro di me: «Il giusto e il malvagio Dio li giudicherà, perché c’è un tempo per ogni cosa e per ogni azione». |
18 Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.« | 18 Poi, riguardo ai figli dell’uomo, mi sono detto che Dio vuole metterli alla prova e mostrare che essi di per sé sono bestie. |
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. | 19 Infatti la sorte degli uomini e quella delle bestie è la stessa: come muoiono queste, così muoiono quelli; c’è un solo soffio vitale per tutti. L’uomo non ha alcun vantaggio sulle bestie, perché tutto è vanità. |
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. | 20 Tutti sono diretti verso il medesimo luogo: tutto è venuto dalla polvere e nella polvere tutto ritorna. |
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? | 21 Chi sa se il soffio vitale dell’uomo sale in alto, mentre quello della bestia scende in basso, nella terra? |
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega? | 22 Mi sono accorto che nulla c’è di meglio per l’uomo che godere delle sue opere, perché questa è la parte che gli spetta; e chi potrà condurlo a vedere ciò che accadrà dopo di lui? |