Psalmi 73
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA TINTORI |
---|---|
1 Psalam. Asafov. Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! | 1 (Meditazione. di Asaf). Perchè, o Dio, ci hai rigettati per sempre? Perchè il tuo furore divampa contro le pecorelle da te pascolate ? |
2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, | 2 Ricordati del tuo popolo che ab antico hai fatto tuo. Lo redimesti come scettro della tua eredità: il monte Sion fu il luogo della tua dimora, |
3 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnikâ. | 3 Alza le tue mani contro la loro superbia senza limiti. Quanti mali ha fatti il nemico nel santuario! |
4 Nikakvu patnju ne snose,zdravo je i pretilo tijelo njihovo. | 4 Quelli che ti odiano alzano gridi di trionfo nel luogo delle tue solennità; vi han posto come insegne le loro bandiere, |
5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. | 5 E senza riflettere le han poste sulla sommità (del tempio) come alle porte. Come se fossero stati in una selva, con accetto |
6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. | 6 In un momento ne hanno spezzate le porte, atterrando ogni cosa con asce e scuri. |
7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. | 7 Han dato fuoco al tuo santuario, hanno abbattuto e profanato il Tabernacolo del tuo nome. |
8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. | 8 Disse in cuor suo tutta la loro genia: « Facciamo cessar sulla terra tutte le feste di Dio ». |
9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. | 9 Non vediam più le nostre insegne, non c'è più alcun profeta, non ci riconosce più. |
10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode | 10 Fino a quando, o Dio, insulterà il nemico? L'avversario bestemmierà il tuo nome per sempre? |
11 pa veli: »Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?« | 11 Perchè ritiri la tua mano, la tua destra? (Cavala) dal tuo seno per sempre. |
12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. | 12 Eppure Dio è stato il nostro re da secoli, ha data la salvezza in mezzo alla terra. |
13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke | 13 Tu col tuo potere desti saldezza al mare, stritolasti nelle acque le teste dei dragoni. |
14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? | 14 Tu fracassasti le teste del dragone, lo desti a mangiare ai popoli dell'Etiopia. |
15 Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, izdao bih rod sinova tvojih. | 15 Tu facesti scaturire fonti e torrenti, tu seccasti fiumi perenni. |
16 Promišljah tada da bih spoznao: al’ mi se učini mučno u očima mojim | 16 Tuo è il giorno, tua è la notte, tu facesti l'aurora e il sole. |
17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. | 17 Tu fissasti i limiti della terra, opera tua son l'estate e la primavera. |
18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. | 18 Ricordati di questo: il nemico ha insultato il Signore, un popolo insensato ha provocato il tuo nome. |
19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! | 19 Non abbandonare alle bestie le anime di quelli che ti lodano, non dimenticare per sempre le anime dei tuoi poveri. |
20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. | 20 Abbi riguardo al tuo patto, perchè i luoghi oscuri della terra: son pieni di covi d'iniquità. |
21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, | 21 L'umile non torni via confuso: il povero e il bisognoso dian lode al tuo nome. |
22 bezumnik bijah bez razbora, k’o živinče pred tobom. | 22 Sorgi, o Dio, difendi la tua causa, ricordati dei tuoi oltraggi, che ti vengono di continuo dall'insensato. |
23 Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: | 23 Non dimenticare gli urli dei tuoi nemici: la superbia di coloro che ti odiano cresce sempre. |
24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. | |
25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. | |
26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! | |
27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. | |
28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima kćeri sionske. |