SCRUTATIO

Giovedi, 11 dicembre 2025 - Nostra Signora di Loreto ( Letture di oggi)

Iob 14


font
BIBBIA VOLGAREBiblija Hrvatski
1 L'uomo nato della femina, vivente breve tempo, è ripieno di molte miserie.1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
2 Il quale come fiore viene, e conculcato è; fugge sì come ombra, e non rimane mai in uno medesimo stato.2 K’o cvijet je nikao i vene već,
poput sjene bježi ne zastajuć’.
3 E pensi esser cosa degna di aprire sopra cotal cosa gli occhii tuoi, e menarlo teco nel giudicio?3 Na takva, zar, ti oči otvaraš
i preda se na sud ga izvodiš?
4 Chi puote fare la cosa monda, concetta del non mondo seme? Or non sei tu quello solo?4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko!
5 Brevi sono li di dell' uomo; lo numero delli mesi suoi è appresso te; e ordinasti li termini suoi, li quali non si poteranno trapassare.5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni,
kad mu broj mjeseci o tebi ovisi,
kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
6 Pàrtiti uno poco da lui, acciò ch' elli istia in riposo, insino che venghi il dì desiderato, e sì come del mercenaio siano li dì suoi.6 skini s njega pogled da počinut’ može,
poput najamnika da svoj dan uživa.
7 Lo legno ha speranza; se tagliato e' sarà, da capo si fa verde, e li rami suoi mettono li rampolli.7 Ta ni drvu nije nada sva propala,
posječeno, ono opet prozeleni
i mladice nove iz njega izbiju.
8 Se invecchierà nella terra la sua radice, e nella polvere morto sarà lo suo broccone,8 Ako mu korijen i ostari u zemlji,
ako mu se panj i sasuši u prahu,
9 all' odore dell' acque germinerae, e farae la moltitudine de' rami, quasi come di prima piantato era.9 oćutjevši vodu, ono će propupat’
i pustiti grane kao stablo novo.
10 Ma l' uomo, quando è morto, e sarae spogliato e consumato, domandatene, vi priego: dove lui è?10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen,
kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
11 E come se si partissono l'acque del mare, e lo fiume fatto vôto si secca,11 Može sva voda iz mora ispariti
i presahnut’ rijeke, isušit’ posvema,
12 così l'uomo, quando morrà, non risusciterà; insino che il cielo sia attrito, non si sveglierae, nè non si leverae dal suo sonno.12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više,
dok nebesa bude, neće se podići,
od sna se svojega probuditi neće.
13 Chi mi darà questo, che in inferno tu mi difendi e nascondimi, infino che trapassi lo tuo furore, e òrdinimi il tempo nel quale tu ti ricordi di me?13 O, kad bi me htio skriti u šeolu,
zakloniti me dok srdžba ti ne mine,
dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
14 E pensi tu, che morto l'uomo, un' altra volta viva? tutti i dì, ne' quali io ora cavalco, aspetto insino a tanto che venga la mia immutazione.14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? –
čekao bih te sve dane vojske svoje
dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
15 Chiamerae me, e io risponderò a te; allo lavorio delle tue mani porgerai la tua mano diritta.15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao:
zaželio si se djela svojih ruku.
16 In veritade li andamenti miei annumerasti, ma perdona alli peccati miei.16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom,
nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
17 Segnasti quasi come nel sacculo li peccati miei, ma curasti la mia iniquitade.17 u vreći si prijestup moj zapečatio
i krivicu moju svu si zapisao.
18 Lo monte cadente scorrerà, e lo sasso sarà trasportato del suo luogo.18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina,
k’o što se hridina s mjesta svog odvali,
19 Le acque cavano le pietre, e per la innondanza dell' acque a poco a poco la terra è consumata; e adunque li uomini similmente perderai.19 k’o što voda kamen s vremenom istroši,
a pljusak bujicom zemlju svu sapere,
tako uništavaš nadu u čovjeku.
20 Fortificastilo uno poco, acciò che in perpetuo trapassasse; e immuterai la faccia sua, e manderai lui.20 Oborio si ga – on ode zasvagda,
nagrđena lica, otjeran, odbačen.
21 Ovvero se saranno nobili i suoi figliuoli, ovvero non nobili, non intenderà.21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna;
ako su prezrena – o tom ne razmišlja.
22 Ma pure la carne sua, insino che viverà, sì dorrà; e l'anima sua sopra sè medesimo piangerà (sempre).22 On jedino pati zbog svojega tijela,
on jedino tuži zbog svojeg života.«