Iob 14
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA VOLGARE | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 L'uomo nato della femina, vivente breve tempo, è ripieno di molte miserie. | 1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. |
| 2 Il quale come fiore viene, e conculcato è; fugge sì come ombra, e non rimane mai in uno medesimo stato. | 2 K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć’. |
| 3 E pensi esser cosa degna di aprire sopra cotal cosa gli occhii tuoi, e menarlo teco nel giudicio? | 3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? |
| 4 Chi puote fare la cosa monda, concetta del non mondo seme? Or non sei tu quello solo? | 4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko! |
| 5 Brevi sono li di dell' uomo; lo numero delli mesi suoi è appresso te; e ordinasti li termini suoi, li quali non si poteranno trapassare. | 5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, |
| 6 Pàrtiti uno poco da lui, acciò ch' elli istia in riposo, insino che venghi il dì desiderato, e sì come del mercenaio siano li dì suoi. | 6 skini s njega pogled da počinut’ može, poput najamnika da svoj dan uživa. |
| 7 Lo legno ha speranza; se tagliato e' sarà, da capo si fa verde, e li rami suoi mettono li rampolli. | 7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. |
| 8 Se invecchierà nella terra la sua radice, e nella polvere morto sarà lo suo broccone, | 8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, |
| 9 all' odore dell' acque germinerae, e farae la moltitudine de' rami, quasi come di prima piantato era. | 9 oćutjevši vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo. |
| 10 Ma l' uomo, quando è morto, e sarae spogliato e consumato, domandatene, vi priego: dove lui è? | 10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? |
| 11 E come se si partissono l'acque del mare, e lo fiume fatto vôto si secca, | 11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isušit’ posvema, |
| 12 così l'uomo, quando morrà, non risusciterà; insino che il cielo sia attrito, non si sveglierae, nè non si leverae dal suo sonno. | 12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. |
| 13 Chi mi darà questo, che in inferno tu mi difendi e nascondimi, infino che trapassi lo tuo furore, e òrdinimi il tempo nel quale tu ti ricordi di me? | 13 O, kad bi me htio skriti u šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti, |
| 14 E pensi tu, che morto l'uomo, un' altra volta viva? tutti i dì, ne' quali io ora cavalco, aspetto insino a tanto che venga la mia immutazione. | 14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. |
| 15 Chiamerae me, e io risponderò a te; allo lavorio delle tue mani porgerai la tua mano diritta. | 15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. |
| 16 In veritade li andamenti miei annumerasti, ma perdona alli peccati miei. | 16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, |
| 17 Segnasti quasi come nel sacculo li peccati miei, ma curasti la mia iniquitade. | 17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. |
| 18 Lo monte cadente scorrerà, e lo sasso sarà trasportato del suo luogo. | 18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina, k’o što se hridina s mjesta svog odvali, |
| 19 Le acque cavano le pietre, e per la innondanza dell' acque a poco a poco la terra è consumata; e adunque li uomini similmente perderai. | 19 k’o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. |
| 20 Fortificastilo uno poco, acciò che in perpetuo trapassasse; e immuterai la faccia sua, e manderai lui. | 20 Oborio si ga – on ode zasvagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. |
| 21 Ovvero se saranno nobili i suoi figliuoli, ovvero non nobili, non intenderà. | 21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmišlja. |
| 22 Ma pure la carne sua, insino che viverà, sì dorrà; e l'anima sua sopra sè medesimo piangerà (sempre). | 22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.« |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ