| 1 ولما قربوا من اورشليم الى بيت فاجي وبيت عنيا عند جبل الزيتون ارسل اثنين من تلاميذه | 1 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika | 
| 2 وقال لهما اذهبا الى القرية التي امامكما فللوقت وانتما داخلان اليها تجدان جحشا مربوطا لم يجلس عليه احد من الناس. فحلاه وأتيا به. | 2 i kaže im: »Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. | 
| 3 وان قال لكما احد لماذا تفعلان هذا فقولا الرب محتاج اليه. فللوقت يرسله الى هنا. | 3 Ako vam tko reče: ‘Što to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.« | 
| 4 فمضيا ووجدا الجحش مربوطا عند الباب خارجا على الطريق فحلاه. | 4 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. | 
| 5 فقال لهما قوم من القيام هناك ماذا تفعلان تحلان الجحش. | 5 A neki od nazočnih upitaše: »Što radite? Što driješite magare?« | 
| 6 فقالا لهم كما اوصى يسوع. فتركوهما. | 6 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. | 
| 7 فأتيا بالجحش الى يسوع وألقيا عليه ثيابهما فجلس عليه. | 7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. | 
| 8 وكثيرون فرشوا ثيابهم في الطريق. وآخرون قطعوا اغصانا من الشجر وفرشوها في الطريق. | 8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. | 
| 9 والذين تقدموا والذين تبعوا كانوا يصرخون قائلين أوصنا. مبارك الآتي باسم الرب. | 9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! | 
| 10 مباركة مملكة ابينا داود الآتية باسم الرب أوصنا في الاعالي | 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!« | 
| 11 فدخل يسوع اورشليم والهيكل ولما نظر حوله الى كل شيء اذ كان الوقت قد امسى خرج الى بيت عنيا مع الاثني عشر. | 11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. | 
| 12 وفي الغد لما خرجوا من بيت عنيا جاع. | 12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. | 
| 13 فنظر شجرة تين من بعيد عليها ورق وجاء لعله يجد فيها شيئا فلما جاء اليها لم يجد شيئا الا ورقا. لانه لم يكن وقت التين. | 13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. | 
| 14 فاجاب يسوع وقال لها لا يأكل احد منك ثمرا بعد الى الابد. وكان تلاميذه يسمعون | 14 Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici. | 
| 15 وجاءوا الى اورشليم. ولما دخل يسوع الهيكل ابتدأ يخرج الذين كانوا يبيعون ويشترون في الهيكل وقلب موائد الصيارفة وكراسي باعة الحمام. | 15 Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. | 
| 16 ولم يدع احد يجتاز الهيكل بمتاع. | 16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. | 
| 17 وكان يعلّم قائلا لهم أليس مكتوبا بيتي بيت صلاة يدعى لجميع الامم. وانتم جعلتموه مغارة لصوص. | 17 Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!« | 
| 18 وسمع الكتبة ورؤساء الكهنة فطلبوا كيف يهلكونه لانهم خافوه اذ بهت الجمع كله من تعليمه. | 18 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. | 
| 19 ولما صار المساء خرج الى خارج المدينة | 19 A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. | 
| 20 وفي الصباح اذ كانوا مجتازين رأوا التينة قد يبست من الاصول. | 20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. | 
| 21 فتذكر بطرس وقال له يا سيدي انظر. التينة التي لعنتها قد يبست. | 21 Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.« | 
| 22 فاجاب يسوع وقال لهم ليكن لكم ايمان بالله. | 22 Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. | 
| 23 لاني الحق اقول لكم ان من قال لهذا الجبل انتقل وانطرح في البحر ولا يشك في قلبه بل يؤمن ان ما يقوله يكون فمهما قال يكون له. | 23 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! | 
| 24 لذلك اقول لكم كل ما تطلبونه حينما تصلون فآمنوا ان تنالوه فيكون لكم. | 24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! | 
| 25 ومتى وقفتم تصلّون فاغفروا ان كان لكم على احد شيء لكي يغفر لكم ايضا ابوكم الذي في السموات زلاتكم. | 25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.« | 
| 26 وان لم تغفروا انتم لا يغفر ابوكم الذي في السموات ايضا زلاتكم |  | 
| 27 وجاءوا ايضا الى اورشليم. وفيما هو يمشي في الهيكل اقبل اليه رؤساء الكهنة والكتبة والشيوخ. | 27 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. | 
| 28 وقالوا له باي سلطان تفعل هذا ومن اعطاك هذا السلطان حتى تفعل هذا. | 28 I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« | 
| 29 فاجاب يسوع وقال لهم وانا ايضا اسألكم كلمة واحدة. اجيبوني فاقول لكم باي سلطان افعل هذا. | 29 A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. | 
| 30 معمودية يوحنا من السماء كانت ام من الناس. اجيبوني. | 30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« | 
| 31 ففكروا في انفسهم قائلين ان قلنا من السماء يقول فلماذا لم تؤمنوا به. | 31 A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ | 
| 32 وان قلنا من الناس فخافوا الشعب. لان يوحنا كان عند الجميع انه بالحقيقة نبي. | 32 Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. | 
| 33 فاجابوا وقالوا ليسوع لا نعلم. فاجاب يسوع وقال لهم ولا انا اقول لكم بأي سلطان افعل هذا | 33 I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.« |