SCRUTATIO

Giovedi, 9 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Evanđelje po Marku 5


font
Biblija HrvatskiBIBBIA TINTORI
1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.1 E giunsero all'altra riva, nel paese dei Geraseni.
2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.2 Gesù era appena sceso di barca, quando gli venne incontro dai sepolcreti un uomo, posseduto dallo spirito immondo,
3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima3 che abitava nei sepolcreti, e nessuno mai lo aveva potuto legare, nemmeno con catene,
4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.4 perchè sebbene molte volte con ceppi e catene fosse stato legato, aveva spezzate le catene e rotti i ceppi; e nessuno aveva potuto domarlo;
5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.5 e notte e giorno di continuo stava tra i sepolcri e su per i monti a gridare e a lacerarsi con pietre.
6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,6 Visto Gesù da lontano corse e l'adorò;
7 a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!«7 esclamando a gran voce, disse: Che cosa ho da fare con te, Gesù, Figlio del Dio Altissimo? Ti scongiuro in nome di Dio, di non tormentarmi.
8 Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!«8 Gesù gli diceva: Spirito immondo, esci da quest'uomo.
9 Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!«9 E gli domandò: Che nome hai? E gli rispose: Mi chiamo legione, perchè siam molti.
10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.10 E con insistenza lo pregava a non cacciarlo da quel paese.
11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.11 Or quivi pel monte c'era a pascolare un gran branco di porci.
12 Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!«12 E gli spiriti lo pregavano dicendo: Mandaci in quei porci, chè entriamo in essi.
13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.13 E subito Gesù lo concesse. E, usciti gli spiriti immondi, entrarono nei porci, e il branco di circa duemila si gettò a precipizio nel mare ove annegò tutto.
14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.14 Allora i mandriani fuggirono a raccontarlo in città e per la campagna; e la gente corse a vedere che fosse accaduto.
15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se.15 E venuti a Gesù, videro l'indemoniato sedere vestito e in se, e s'impaurirono.
16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.16 Quelli poi che avevano veduta la, cosa, raccontarono quanto era accaduto all'indemoniato e il fatto dei porci.
17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.17 Allora la gente prese a pregarlo che se n'andasse dalle loro contrade.
18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.18 E mentre montava in barca, l'uomo prima posseduto dal demonio lo pregava di prenderlo seco.
19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.«19 Ma Gesù non lo ammise, gli disse invece: Va' a casa dei tuoi e racconta loro le grandi cose che ti ha fatte il Signore e come ha avuto pietà di te.
20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.20 E quello se ne andò e cominciò a predicare per la Decapoli quanto Gesù aveva fatto per lui: e tutti ne restavan maravigliati.
21 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.21 Ed essendo Gesù di nuovo con la barca passato all'altra riva, gran folla corse a lui: e stavan lungo la marina.
22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge22 Ed ecco veni­re uno dei capi della sinagoga chiamato Giairo il quale, vedu­tolo, gli si gettò ai piedi,
23 pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!«23 e pre­se a pregarlo con insistenza e a dire: La mia figlia è agli estremi; vieni ad imporle le mani, affinchè sia salva e viva.
24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.24 E Gesù andò con lui, e lo seguiva gran folla che lo pigiava.
25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,25 E una donna, la qua­le da dodici anni pativa perdite di sangue,
26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.26 ed aveva grandemente sofferto in mano di molti medici, e aveva speso tutto il suo senza alcun giovamento, anzi piuttosto peggiorando,
27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.27 avendo sentito parlar di Gesù, andò dietro a lui nella calca e gli toccò la veste;
28 Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.«28 perché diceva: Sol ch'io tocchi la sua vesto, sarò salva.
29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.29 E in quell'istante la fonte di sangue stagnò e si avvide la donna di essere guarita da quel flagello.
30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?«30 Ma Gesù che aveva sentito emanare della virtù sanatrice, voltosi indietro in quella calca, chiese: Chi mi ha toccato le vesti?
31 A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’«31 E i suoi discepoli gli risposero: Non vedi come ti preme da ogni lato la folla, e domandi: chi mi ha toccato?
32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.32 ma egli guardava attorno per vedere colei che aveva ciò fatto.
33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.33 Allora la donna tutta paurosa e tremante, ben sapendo quel che le era accaduto, andò a prostrarsi innanzi a lui e confessò tutta la verità.
34 On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«34 Ma Gesù le disse: Figlia, la tua fede ti ha salvata, va' in pace e sii guarita dal tuo male.
35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?«35 Mentre egli ancora parlava, ecco arrivare gente dalla casa del capo della sinagoga e dirgli: Tua figlia è morta; a che molestare più oltre il Maestro?
36 Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!«36 Ma Gesù, sentito quel che dicevano, disse al capo della sinagoga: Non temere, solo abbi fede.
37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.37 E non permise ad alcuno di seguirlo, fuorché a Pietro, Giacomo e Giovanni fratello di Giacomo.
38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.38 E giunto a casa del capo della sinagoga, sente del tumulto e gente a piangere e urlare forte.
39 Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.«39 Ed entrato che fu, disse loro: Perchè tanto strepito e tanti pianti? La fanciulla non è morta, ma dorme.
40 A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
40 E si facevan beffe di lui. Egli però messi fuori tutti, prendo con sè il padre e la madre della fanciulla e quelli che eran seco, ed entra dove giaceva la fanciulla.
41 Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!«41 E, presala per mano, le dico: Talita cumi, che vuol dire: Fanciulla, te lo dico io, levati!
42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.42 E subito la fanciulla s'alzò, e camminava; aveva dodici anni. E sbigottirono per la gran maraviglia.
43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.43 Ma egli comandò loro severamente di non farlo risapere ad alcuno, e ordinò che fosse dato da mangiare alla giovinetta.