Jeremija 7

¹ Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:

² »Stani pred vrata doma Jahvina, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.

³ Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu.

⁴ Ne uzdajte se u lažne riječi: ‘Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!’

⁵ Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,

⁶ ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću –

⁷ boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.

⁸ Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi!

⁹ Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete,

¹⁰ a onda da dolazite i stojite preda mnom u domu ovome koji nosi moje ime i govorite: ‘Spašeni smo!’ i da nakon toga opet činite nedjela i opačine?

¹¹ Zar je dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim’« – riječ je Jahvina.

¹² »Pođite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoć nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega učinih zbog opačina naroda svoga izraelskoga.

¹³ Kako činite sva ona ista nedjela« – riječ je Jahvina – »i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:

¹⁴ od ovoga doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim učinit ću isto što sam učinio i od Šila.

¹⁵ Odbacit ću vas od lica svojega kao što odbacih svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.«

¹⁶ »A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti.

¹⁷ Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?

¹⁸ Djeca kupê drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘Kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde.

¹⁹ Zar mene tim pogrđuju« – riječ je Jahvina – »a ne sebe na svoju sramotu?«

²⁰ I stoga ovako govori Jahve Gospod: »Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.«

²¹ Boga Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.

²² Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.

²³ Ovo im ja zapovjedih: ‘Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.’

²⁴ A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice.

²⁵ Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.

²⁶ Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.

²⁷ Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati.

²⁸ Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenê. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’«

²⁹ Ostriži svoju dugu kosu, baci je.
Po goletima protuži tužaljkom,
jer Jahve odbaci i odvrgnu
rod na koji se razgnjevio.

³⁰ »Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim« – riječ je Jahvina. »Postaviše grozote u dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;

³¹ podigoše uzvišice tofetske u dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri – što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.

³² Stoga evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće reći Tofet ni dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta.

³³ A mrtva tijela ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera.

³⁴ Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju.«