SCRUTATIO

Giovedi, 9 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Izaija 9


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 1974
1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.
1 Il popolo che camminava nelle tenebre
vide una grande luce;
su coloro che abitavano in terra tenebrosa
una luce rifulse.
2 Ti si radost umnožio,
uvećao veselje,
i oni se pred tobom raduju
kao što se ljudi raduju žetvi,
k’o što kliču kad se dijeli plijen.
2 Hai moltiplicato la gioia,
hai aumentato la letizia.
Gioiscono davanti a te
come si gioisce quando si miete
e come si gioisce quando si spartisce la preda.
3 Teški jaram njegov,
prečku što mu pleća pritiskaše,
šibu njegova goniča
slomi kao u dan midjanski.
3 Poiché il giogo che gli pesava
e la sbarra sulle sue spalle,
il bastone del suo aguzzino
tu hai spezzato come al tempo di Madian.
4 Da, sva bojna obuća,
svaki plašt krvlju natopljen
izgorjet će
i bit će ognju hrana.
4 Poiché ogni calzatura di soldato nella mischia
e ogni mantello macchiato di sangue
sarà bruciato,
sarà esca del fuoco.
5 Jer, dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.
5 Poiché un bambino è nato per noi,
ci è stato dato un figlio.
Sulle sue spalle è il segno della sovranità
ed è chiamato:
Consigliere ammirabile, Dio potente,
Padre per sempre, Principe della pace;
6 Nadaleko vlast će mu se sterat’
i miru neće biti kraja
nad prijestoljem Davidovim,
nad kraljevstvom njegovim:
učvrstit će ga i utvrdit
u pravu i pravednosti.
Od sada i dovijeka učinit će to
privržena ljubav Jahve nad vojskama.
6 grande sarà il suo dominio
e la pace non avrà fine
sul trono di Davide e sul regno,
che egli viene a consolidare e rafforzare
con il diritto e la giustizia, ora e sempre;
questo farà lo zelo del Signore degli eserciti.

7 Gospod posla riječ protiv Jakova
i ona pade na Izraela.
7 Una parola mandò il Signore contro Giacobbe,
essa cadde su Israele.
8 Sazna je sav narod njegov,
Efrajim i stanovnici Samarije
koji govorahu
naduta i ohola srca:
8 La conoscerà tutto il popolo,
gli Efraimiti e gli abitanti di Samaria,
che dicevano nel loro orgoglio
e nell'arroganza del loro cuore:
9 »Opeke nam popadaše,
gradit ćemo od tesanika;
sasjekoše nam divlje smokve,
cedre ćemo posaditi.«
9 "I mattoni sono caduti,
ricostruiremo in pietra;
i sicomori sono stati abbattuti,
li sostituiremo con cedri".
10 Al’ Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike
i podbada neprijatelje njegove:
10 Il Signore suscitò contro questo popolo i suoi nemici,
stimolò i suoi avversari:
11 Aram s istoka, Filistejce sa zapada,
da svim ustima proždiru Izraela.
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.
11 gli Aramei dall'oriente, da occidente i Filistei
che divorano Israele a grandi morsi.
Con tutto ciò non si calma la sua ira
e ancora la sua mano rimane stesa.
12 Ali se narod nije obratio
onom koji ga je bio,
ne tražiše Jahvu nad vojskama.
12 Il popolo non è tornato a chi lo percuoteva;
non ha ricercato il Signore degli eserciti.
13 Zato Jahve odsiječe Izraelu
glavu i rep, palmu i rogoz
u jednom danu.
13 Pertanto il Signore ha amputato a Israele capo e coda,
palma e giunco in un giorno.
14 Starješina i odličnik – to je glava;
prorok, učitelj laži – to je rep.
14 L'anziano e i notabili sono il capo,
il profeta, maestro di menzogna, è la coda.
15 Oni što vode narod taj – zavode ga,
a koji se vodit’ daju – propali su.
15 Le guide di questo popolo lo hanno fuorviato
e i guidati si sono perduti.
16 Stog mu Gospod neće poštedjet’ mladićâ,
sirotama njegovim i udovicama smilovat’ se neće.
Sav je taj narod bezbožan i zao,
na sva usta bezumno govori.
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.
16 Perciò il Signore non avrà pietà dei suoi giovani,
non si impietosirà degli orfani e delle vedove,
perché tutti sono empi e perversi;
ogni bocca proferisce parole stolte.
Con tutto ciò non si calma la sua ira
e ancora la sua mano rimane stesa.
17 Da, bezbožnost se k’o oganj razmahala,
drač i trnje proždire,
pa upali šumsku guštaru,
stupovi se dima podižu.
17 Brucia l'iniquità come fuoco
che divora rovi e pruni,
divampa nel folto della selva,
da dove si sollevano colonne di fumo.
18 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina,
narod ognju hrana postaje.
Nitko ni brata svog ne štedi,
18 Per l'ira del Signore brucia la terra
e il popolo è come un'esca per il fuoco;
nessuno ha pietà del proprio fratello.
19 <19b> svatko jede meso svog susjeda.
<19a> Proždire zdesna, i opet je gladan;
guta slijeva, i opet sit nije:
19 Dilania a destra, ma è ancora affamato,
mangia a sinistra, ma senza saziarsi;
ognuno mangia la carne del suo vicino.
20 Manaše Efrajima, Efrajim Manašea,
obojica zajedno Judu.
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.
20 Manàsse contro Èfraim
ed Èfraim contro Manàsse,
tutti e due insieme contro Giuda.
Con tutto ciò non si calma la sua ira
e ancora la sua mano rimane stesa.