1 Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i grad. | |
2 Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tuđinci i uništili su posvećene gajeve. | |
3 Potom su očistili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kâda, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove. | |
4 Kad su sve to izvršili, pali su ničice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. | |
5 Čišćenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan kisleva. | |
6 Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenicâ, sjećajući se kako su nedavno, na Blagdan sjenicâ, boravili u planinama i špiljama kao divlje zvijeri. | |
7 Zato su, noseći bršljanom ovijene štapove, zelene grančice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo očišćenje svoga Svetog mjesta. | |
8 Ujedno su javno zaključili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. | |
9 Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana. | |
10 A sad ćemo izvijestiti o događajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimajući ukratko ratne nevolje. | |
11 Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na čelo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije. | |
12 Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo. | |
13 Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više časne vlasti nije mogao časno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život. | |
14 Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamničku vojsku i svakom se prilikom zaraćivao sa Židovima. | |
15 U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrđava na dobrim položajima, dodijavali Židovima te su, prihvaćajući izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali održati ratno stanje. | |
16 Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvrđava. | |
17 Udarivši snažno, osvojiše te položaje i suzbiše sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su naišli, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisuća. | |
18 Kako je najmanje devet tisuća ljudi pobjeglo u dvije dobro utvrđene kule, a sa sobom su imali sve što je potrebno da se izdrži opsada, | |
19 Makabej ostavi Šimuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila veća potreba. | |
20 Ali Šimunove ljude, pohlepne za novcem, potkupiše neki što su se onamo sklonili, tako te oni, primivši sedamdeset tisuća drahma, pustiše neke da uteknu. | |
21 Kad su Makabeju javili što se dogodilo, on skupi narodne vođe i optuži krivce da su za novce prodali svoju braću jer su pustili da pobjegnu neprijatelji. | |
22 Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule. | |
23 Sretan u oružju, pobi u obadvije tvrđave preko dvadeset tisuća ljudi. | |
24 Gezer Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih četa, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleći da će je oružjem osvojiti. | |
25 Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet. | |
26 Padnuvši ničice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon. | |
27 Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilično se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem. | |
28 Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo. | |
29 Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na čelo Židovima. | |
30 U isto vrijeme uzeše Makabeja među se da ga štite svojim oružjem i čuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najvećem neredu. | |
31 Bî tada pobijeno dvadeset tisuća i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika. | |
32 Timotej pobježe u vrlo utvrđeno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja. | |
33 Makabej i njegovi srčano su ga opsjedali četiri dana. | |
34 Uzdajući se u čvrstoću mjesta, oni koji bijahu ondje užasno su psovali i sipali bestidnosti. | |
35 Kad je peti dan počelo svitati, dvadeset mladića iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid muški hrabro i u divljem žaru pobi svakoga na koga naiđe. | |
36 Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Zažegli su kule i, raspirivši lomače, žive sažgali one bogohulnike. Drugi razbiše vrata, pustiše unutra ostalu vojsku i zaposjedoše grad. | |
37 Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zaklaše zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom. | |
38 Pošto obaviše posao, počeše himnima i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu. | |