SCRUTATIO

Domenica, 12 ottobre 2025 - Divina Maternità  di Maria Santissima ( Letture di oggi)

Tobija 3


font
Biblija HrvatskiEL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOS
1 Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:1 Con el alma llena de aflicción, suspirando y llorando, comencé a orar y a lamentarme, diciendo:
2 »Pravedan si, Gospode,
sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina:
ti si sudac svijeta.
2 «Tú eres justo, Señor, y todas tus obras son justas. Todos tus caminos son fidelidad y verdad, y eres tú el que juzgas al mundo.
3 Spomeni me se i pogledaj na me:
ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha
ni zbog prijestupa otaca mojih,
koji su griješili pred tobom.
3 Y ahora, Señor, acuérdate de mí y míreme; no me castigues por mis pecados y mis errores, ni por los que mis padres cometieron delante de ti.
4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje
te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti
i poruzi među svim narodima
među koje si nas razasuo.
4 Ellos desoyeron tus mandamientos y tú nos entregaste al saqueo, al cautiverio y a la muerte, exponiéndonos a las burlas, a las habladurías y al escarnio de las naciones donde nos has dispersado.
5 Pravedni su tvoji sudovi
zbog grijeha što ih činih ja i moji oci,
jer se nismo držali tvojih zapovijedi,
nismo u istini hodili pred tobom.
5 Sí, todos tus juicios son verdaderos, cuando me tratas así por mis pecados, ya que no hemos cumplido tus mandamientos ni hemos caminado en la verdad delante de ti.
6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji,
odluči se da prihvatiš moj duh,
da umrem i postanem zemlja.
Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti
i slušati lažne prijekore
i gorčinu u duši kupiti.
Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore
pa da odem u prostore vječne:
ne odvrći lica svoga od mene.«
6 Trátame ahora como mejor te parezca: retírame el aliento de vida, para que yo desaparezca de la tierra y quede reducido a polvo. Más me vale morir que vivir, porque he escuchado reproches injustos y estoy agobiado por la tristeza. Líbrame, Señor, de tanta opresión, déjame partir hacia la morada eterna y no apartes de mí tu rostro, Señor. Es preferible para mí la muerte, antes que ver tanta opresión en mi vida y seguir escuchando insultos».
7 Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca7 Ese mismo día sucedió que Sara, hija de Ragüel, que vivía en Ecbátana, en Media, fue insultada por una de las esclavas de su padre.
8 zbog toga što je sedam muževa, za koje Sara bijaše pošla, pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: »Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim.8 Porque Sara se había casado siete veces, pero el malvado demonio Asmodeo, había matado a sus maridos, uno después de otro, antes de que tuvieran relaciones con ella. La esclava le dijo: «¡Eres tú la que matas a tus maridos! ¡Te has casado con siete y ni uno solo te ha dado su nombre!
9 Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!«9 Que tus maridos hayan muerto no es razón para que nos castigues. ¡Ve a reunirte con ellos y que jamás veamos ni a un hijo ni a una hija tuyos!».
10 Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: »Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.«10 Aquel día, Sara se entristeció mucho, se puso a llorar y subió a la habitación de su padre, con la intención de ahorcarse. Pero luego pensó: «¿Y si esto da motivo a que insulten a mi padre y le digan: «Tú no tenías más que una hija querida, y ella se ha ahorcado por sus desgracias»? No quiero que por culpa mía mi anciano padre baje a la tumba lleno de tristeza. Mejor será que no me ahorque, sino que pida al Señor que me haga morir. Así no oiré más insultos en mi vida».
11 Sarina molitva I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: »Blagoslovljen, Bože milosrđa,
i blagoslovljeno tvoje ime navijeke!
Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.
11 Entonces, extendiendo los brazos hacia la ventana, Sara oró de este modo: «¡Bendito seas, Dios misericordioso, y bendito sea tu Nombre para siempre! ¡Que todas tus obras te bendigan eternamente!
12 Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi
i oči upirem u te.
12 Ahora yo elevo mi rostro y mis ojos hacia ti.
13 Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje
i da više nikada ne čujem one uvrede.
13 ¡Líbrame de esta tierra, para que oiga más insultos!
14 Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom14 Tú sabes, Señor, que yo he permanecido pura, porque ningún hombre me ha tocado;
15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva.
Jedina sam kći u oca,
nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo,
niti kakva brata blizu,
niti rođaka koga bih čekala.
Sedam sam muževa već izgubila:
ta čemu bih još živjela?
Ne želiš li mi smrt udijeliti,
svrni onda pogled na me i smiluj se
da nikad više ne čujem onih uvreda.«
15 no he manchado mi nombre ni el nombre de mi padre, en el país de mi destierro. Soy la única hija de mi padre; él no tiene otro hijo que sea su heredero, ni tiene hermanos ni pariente cercado a quien darme como esposa. Ya he perdido siete maridos, ¿por qué debo vivir todavía? Si no quieres hacer morir, Señor, mírame y compadécete de mí, para que no tenga que oír más insultos».
16 Obje molitve bijahu uslišane pred slavom Gospodnjom.16 A un mismo tiempo, fueron acogidas favorablemente ante la gloria de Dios las plegarias de Tobit y de Sara,
17 I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe.17 y fue enviado Rafael para curar a los dos: para quitar las manchas blancas de los ojos de Tobit, a fin de que viera con ellos la luz de Dios, y para dar a Sara, hija de Ragüel, como esposa de Tobías, hijo de Tobit, librándola del malvado demonio Asmodeo. Porque Tobías tenía derecho a ser su esposo, antes que todos los demás pretendientes. En aquel mismo momento, Tobit volvía de patio al interior de su casa, y Sara, hija de Ragüel, bajaba de la habitación alta.