| 1 E David fuggì di Naiot, la quale era in Ramata; e vegnendo favellò a Ionata (, e disse): che ho io fatto? che iniquità è la mia, e che peccato ho io commesso nel tuo padre, che cerca l' anima mia? | 1 David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: »Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?« |
| 2 Il quale disse: non sarà così, tu non morrai; il mio padre non farà cosa alcuna, nè grande nè piccola, che non me lo dica inanzi; celerammi solo questo il padre mio? questo (non saprà nè) non sarà. | 2 A on mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!« |
| 3 E [a] David giurò un' altra volta. Ed [egli] disse: il tuo padre sa ch' io sono grazioso negli occhi tuoi, e dirà: non sappia questo Ionata, acciò che non si tristi; e vive Iddio, e vive l'anima tua, (non sarà come tu di'), però che la morte ci divida (quando fui calato per la finestra del muro) te da me. | 3 Ali se David zakle i reče: »Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: ‘Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.’ Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti.« |
| 4 E Ionata disse a David: ciò che mi dirai, io farò a te. | 4 Tada Jonatan upita Davida: »Što želiš da učinim za tebe?« |
| 5 E David disse a Ionata: ecco che domane sarà calende, e io sono usato di sedere a lato al re a mangiare; ora mi lascia stare nascoso nel campo insino al vespro del terzo dì. | 5 A David odgovori Jonatanu: »Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do prekosutra navečer. |
| 6 E se il tuo padre, veggendo, dimanderà di me, rispondera'gli: David mi pregò, che volea di fretta andare in Betleem città sua; però che ivi era sacrificio solenne a tutti quelli della sua tribù. | 6 Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: ‘David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.’ |
| 7 S' egli dirà BENE, sarà segno di pace al servo tuo; ma s'egli s' adirerà, sappi che è compiuta la sua malizia. | 7 Ako on rekne: ‘Dobro!’, tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je čvrsto naumio da me pogubi. |
| 8 Onde farai misericordia col tuo servo; però che a me, tuo servo, facesti fare il patto di Dio; e se in me è alcuna iniquità, uccidimi tu, e non mi menare al tuo padre. | 8 Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sâm. Zašto bi me vodio k svome ocu?« |
| 9 E Ionata disse: Iddio mi guardi da cotesto; e non potrà essere, che se io conoscerò che la malizia del mio padre sia compiuta contra di te, ch' io nol ti faccia a sapere. | 9 A Jonatan mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac čvrsto naumio da na tebe svali nesreću, zar ti ja ne bih dojavio?« |
| 10 E David respuose a Ionata: chi mi dirà, se il tuo padre parlerà duro di me? | 10 David upita Jonatana: »A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?« |
| 11 E Ionata disse: vieni, usciamo fuori nel campo. E usciti amendue nel campo, | 11 Jonatan odgovori Davidu: »Hodi, izađimo u polje!« I izađu obojica u polje. |
| 12 disse Ionata a David: vive il Signore Iddio d'Israel, se io hoe trovato la sentenza del mio padre domane o l'altro, e alcuno bene sarà per David, e io non ti il significherò, | 12 Tada Jonatan reče Davidu: »Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca prekosutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, |
| 13 questo faccia Iddio a me, e questo aggiunga: ma se la malizia del padre mio persevererà contra te, io il ti manifesterò, e lascerotti che tu vadi in pace, e sia il Signore teco, sì come egli è istato col mio padre. | 13 neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! |
| 14 E se io viverò, farai meco la misericordia di Dio; e se io sarò morto, | 14 Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem, |
| 15 non torrai la misericordia tua della casa mia in sempiterno (ovver se io nol farò), quando il Signore averà deradicati tutti i nemici di David della terra; tollendo (David) Ionata della sua casa, raddomandi Iddio delle mani de' nemici di David. | 15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, |
| 16 Onde Ionata contrasse patto colla casa di David; e raddomandò Iddio delle mani de' nimici di David. | 16 neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davidovih neprijatelja.« |
| 17 E anco Ionata (significò e) scongiurò David, però che l'amava come l'anima sua. | 17 Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. |
| 18 E disse a lui: domani sarà calende, e sarà domandato di te. | 18 Potom reče Jonatan Davidu: »Sutra je mladi mjesec i opazit će se da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno. |
| 19 E sarà cercato il tuo luogo insino al quarto dì. E però tosto verrai al luogo dove tu ti nasconderai; e vedi che sia giorno lecito di lavorare; e sederai presso alla pietra della qual il nome si è Ezel. | 19 Prekosutra će se još očitije vidjeti da te nema, a ti dođi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga događaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. |
| 20 E io manderò tre sagitte appo alla pietra; e trarrolle, come io traessi al segno. | 20 A ja ću prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gađam onamo. |
| 21 E manderò uno fanciullo, e dirò: va e recami le saette. | 21 A onda ću poslati momka i reći mu: ‘Idi! Nađi strijelu!’ Ako onda doviknem momku: ‘Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!’ – ti onda dođi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga! |
| 22 E se io dirò al fanciullo: ecco, le saette sono di qua da te, tuogliele, e tu vieni a me, però che a te è pace, e vive il Signore, che niuna cosa ci è di male. Ma se io dirò al fanciullo: le saette sono di là da te, va in pace, però che Iddio ti lascia andare. | 22 Ako li doviknem momku: ‘Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!’ – ti onda otiđi, jer te Jahve šalje odavde. |
| 23 Ma di quello che tu e io abbiamo detto Iddio sia tra te e me, insino in sempiterno. | 23 A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok između mene i tebe dovijeka!« |
| 24 E David si nascose nel campo, e vennero le calende; e sederono a mangiare il pane. | 24 Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede. |
| 25 E seduto il re nella sedia sua secondo l'usanza, la quale era presso al muro, Ionata istette su; e Abner sedè a lato a Saul, e il luogo di David apparve voto. | 25 Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti sučelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. |
| 26 E non disse alcuna cosa Saul quello dì; però che pensava che gli fosse intervenuto, che non fosse mondo e che non fosse purificato. | 26 Ali Šaul ne reče ništa onaj dan jer mišljaše: »Dogodilo mu se štogod, bit će da nije čist.« |
| 27 E venuto il dì dopo le calende, anche apparve vòto il luogo di David. E Saul disse a Ionata suo figliuolo che è ciò, che nè oggi nè ieri il figliuolo d' Isai non è venuto a mangiare? | 27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jučer ni danas?« |
| 28 E Ionata rispose a Saul: egli mi pregò istrettamente, che 'l lasciassi andare in Betleem. | 28 A Jonatan odgovori Šaulu: »David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. |
| 29 E disse: lasciami andare, però che alla città sì è sacrificio solenne, e uno de' miei fratelli sì è venuto per me; onde se io ho grazia nel tuo cospetto, piacciati ch' io vada tosto a vedere li miei fratelli. E per questa ragione non è venuto a mensa del re. | 29 Rekao mi je: ‘Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braća pozvala da dođem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braću.’ Eto, zato ga nema kod kraljeva stola.« |
| 30 E irato Saul contro a Ionata, disse: figliuolo della malvagia femina, non so io che tu ami il figliuolo di Isai, in tua confusione, e della tua vituperata madre? | 30 Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: »Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! |
| 31 Però che, tutto il tempo che il figliuolo di Isai viverà sopra la terra, non sarai firmato tu, nè 'l tuo regno. Onde manda per lui, e fallo venire a me; però ch' egli è figliuolo di morte. | 31 Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt.« |
| 32 E Ionata respondendo disse a Saul suo padre: perchè morirà egli? che ha ello fatto? | 32 A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reče mu: »Zašto on mora umrijeti? Što je učinio?« |
| 33 E Saul prese la lancia per ferirlo. E conobbe Ionata, che il padre avea determinato di uccidere David. | 33 Tada Šaul odape koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odlučio da ubije Davida. |
| 34 E levossi Ionata dalla mensa con furore; e non mangiò, il secondo dì di calende, pane. E contristossi per David, però che il padre suo l' avea confuso. | 34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. |
| 35 E fatto la mattina, Ionata uscì nel campo, sì come avea ordinato con David, e uno piccolo fanciullo con esso lui. | 35 Sutradan ujutro izađe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. |
| 36 E disse al fanciullo suo: va e recami le saette, ch' io saetterò. E correndo il fanciullo, gittò l'altra saetta oltre il fanciullo. | 36 I on reče svome momku: »Ti ćeš otrčati i naći strijele koje ću sada izmetnuti.« I momak otrča, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. |
| 37 E venuto il fanciullo al luogo dove Ionata avea mandata la saetta, sì gridò Ionata dopo il fanciullo, e disse: la saetta è di là da te. | 37 Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: »Nije li strijela onamo dalje od tebe?« |
| 38 E anco un' altra volta gridò Ionata dopo il fanciullo, e disse: corri tosto e non istare. E ricolse il fanciullo le saette, e portolle a Ionata suo Signore. | 38 Još Jonatan viknu za momkom: »Brže! Požuri se! Ne stoj!« Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. |
| 39 E non sapea nulla di quello che si facea; solo Ionata e David sapeano il fatto. | 39 Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi. |
| 40 E Ionata diede l'arme sue al fanciullo, e disse: portale alla città. | 40 Nato Jonatan preda oružje momku i reče mu: »Idi i odnesi to u grad!« |
| 41 E andato il fanciullo (alla città), David uscì del luogo (dove era nascoso) il quale era verso la parte australe; e cadendo in terra, orò tre volte; e basciando l'uno l'altro, piansero insieme, ma David più. | 41 Kad je momak otišao, David iziđe iza humka, pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. |
| 42 E Ionata disse a David: va in pace; stea fermo tutto quello che noi giurammo insieme nel nome di Dio, dicendo: il Signore sia intra me e te, e intra il seme mio e il seme tuo, insino in sempiterno. | 42 Zatim Jonatan reče Davidu: »Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok između mene i tebe, između moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!« |
| 43 E andossene David; e Ionata tornò nella città. | |