Evangelio di Santo Ioanne 8
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA VOLGARE | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Iesù adunque andò in sul monte Oliveto. | 1 A Isus se uputi na Maslinsku goru. |
2 E la mattina per tempo venne nel tempio, e tutto il popolo venne a lui, ed egli sedendo ammaestravagli. | 2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. |
3 E in questo gli Scribi e Farisei gli menorono una femina ch' era stata compresa in adulterio; e posenla in mezzo. | 3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu |
4 E dissero a Iesù: maestro, questa femina è ora stata compresa in adulterio. | 4 i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. |
5 Moisè comandò nella legge, ch' ella sia lapidata. Tu adunque che ne dici? | 5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« |
6 E questo dicevano tentando lui, e per poterlo accusare. E Iesù chinossi, e scrisse col dito in terra. | 6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. |
7 E loro continuamente dimandavanlo; ed egli levossi su, e disse a quelli: qualunque di voi è senza peccato, pigli la prima pietra, e cominci a lapidarla. | 7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« |
8 E anche un' altra volta inchinossi, e scriveva in terra. | 8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. |
9 E loro (vedendo e) udendo questo, l' uno dopo l'altro partironsi, incominciando dalli più antiqui; e Iesù rimase solo con la femina che stava in mezzo. | 9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. |
10 E Iesù levandosi su, dissegli: dove sono coloro che ti accusavano? niuno ti ha condannata? | 10 Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« |
11 La quale disse: niuno, Signore. E Iesù disse a lei: nè io ti condannarò; va, e non volere più peccare. | 11 Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« |
12 Ancora parlò Iesù, dicendo: io sono luce del mondo; e chi mi sèguita, non va per le tenebre, ma averà lume della vita. | 12 Isus im zatim ponovno progovori: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« |
13 Dissero a lui gli Farisei: tu di te medesimo rendi testimonianza, e la testimonianza non è vera. | 13 Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« |
14 Rispose Iesù, e disse a loro se io di me medesimo rendo testimonianza, la mia testimonianza è vera; imperò ch' io so donde io sono venuto, e dove io vo; ma voi non sapete, donde io sono venuto, nè dove io vada. | 14 Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. |
15 Voi giudicate secondo la carne, ma io non giudico persona.. | 15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; |
16 Ma se io giudico, il mio giudicio è vero; imperò ch' io non sono solo, ma sono io, e il Padre mio, il quale mi mandò. | 16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego – ja i onaj koji me posla, Otac. |
17 E nella legge vostra è scritto, che nella testimonianza di due uomini è vera testimonianza. | 17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. |
18 Io sono quello che do testimonianza di me medesimo; e il Padre, che mi mandò, rende testimonianza di me. | 18 Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.« |
19 Dissero a lui (gli Farisei); dove è il Padre tuo? Rispose Iesù, (e disse): voi non (sapete nè) conoscete me, nè il Padre mio; ma se voi conosceste me, forse che voi conoscereste il Padre mio. | 19 Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« |
20 Queste cose disse Iesù in gazofilacio, ammaestrando nel tempio; e niuno lo prese, imperò che non era ancora venuta l'ora sua. | 20 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. |
21 Disse adunque ancora Iesù: io vo, e voi mi addimandarete e nel peccato vostro vi morrete; e dove io vo, voi non potete venire. | 21 Reče im ponovno Isus: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« |
22 Dicevano gli Iudei (infra loro medesimi): or ucciderebbe egli mai sè medesimo, imperò che egli dice dove io vado, voi non potete venire? | 22 Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« |
23 E diceva a loro Iesù: voi siete di quelli di sotto, e io sono quello di sopra; voi siete di questo mondo, ma io non sono di questo mondo. | 23 A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. |
24 E anche vi ho detto, che voi morirete nelli peccati vostri; e se non crederete ch' io sono, nei vostri peccati morirete. | 24 Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« |
25 E loro dicevano a lui: tu chi sei? E Iesù disse a loro io sono principio, il quale parlo a voi. | 25 Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: |
26 E molte cose ho a voi da dire, e a giudicare; imperò che colui che mi mandò, è verace; e io quelle cose che udi' da lui, parlo nel mondo. | 26 »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.« |
27 E (gli Iudei) non conobbero (nè intesero) quello che Iesù diceva, che il suo Padre era Dio. | 27 Ne shvatiše da im govori o Ocu. |
28 E disse a loro Iesù: quando voi esaltarete il Figliuolo dell' uomo, allora conoscerete ch' io sono; e da me medesimo non faccio nulla, ma sì come il Padre mio mi insegnò, così parlo. | 28 Isus im nato reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sâm od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. |
29 E colui che mi mandò, è meco, e non mi lasciò solo; imperò che quelle cose che a lui sono di piacere, sempre io faccio. | 29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sáma jer ja uvijek činim što je njemu milo.« |
30 Parlando egli queste cose, molti credettero in lui. | 30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. |
31 Dicevali adunque Iesù, alli Iudei che gli credettero se voi permanerete nel mio parlare, voi sarete veramente miei discepoli. | 31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; |
32 E cognoscerete la verità, e la verità vi liberarà. | 32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« |
33 Risposero quelli: noi siamo seme di Abraam, e già mai a nullo abbiamo servito; come tu dici: sarete liberi? (e conoscerete la verità, e la verità vi liberarà?). | 33 Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« |
34 Alli quali rispose Iesù: in verità, in verità vi dico, che chi fa il peccato, egli è servo del peccato. | 34 Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. |
35 Onde il servo non permane nella casa in eterno; il figliuolo permane in eterno. | 35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. |
36 Se adunque vi liberarà il Figliuolo, sarete liberi veramente. | 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. |
37 Bene so che siete figliuoli di Abraam; ma voi cercate di uccidermi, conciosia che il mio parlare non entra in voi. | 37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. |
38 Io quello, che ho veduto appresso il Padre [mio], parlo; e voi quelle cose, che avete veduto appresso il Padre vostro, facete. | 38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.« |
39 Risposero quelli, e dissero: egli è il padre nostro Abraam. Disse a loro Iesù: se voi siete figliuoli di Abraam, fate le opere di Abraam. | 39 Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. |
40 Ma voi al presente cercate di uccider me, uomo che vi ho parlato la verità, la quale ho udita da Dio; questo non fece Abraam. | 40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! |
41 Voi facete l'opera del vostro padre. Di che quelli gli dissero: noi non siamo nati di fornicazione; abbiamo uno padre, Iddio. | 41 Vi činite djela oca svojega.« Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.« |
42 Disse a loro adunque Iesù: se Iddio fusse il padre vostro, voi mi amaresti; imperò ch' io sono mandato da Dio, e sono venuto; e certo non sono venuto da me medesimo, ma egli mi ha mandato. | 42 Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sâm od sebe došao, nego on me posla. |
43 Il perchè non conoscete la mia loquela? Imperò che voi non possete udire il parlare mio. | 43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. |
44 Voi sete dal padre diavolo, e volete fare li desiderii del vostro padre; quello era omicida insino dal principio, ed egli non stette nella verità, imperò che in lui non è verità; quando egli parla la bugia, parla delle cose proprie, imperò ch' egli è bugiardo, e il suo padre. | 44 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. |
45 Ma io però che dico la verità, voi non mi credete. | 45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. |
46 Qual è di voi, che mi riprenderà del peccato? se io vi dico la verità, perchè non mi credete voi? | 46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? |
47 Chi è da Dio, ode la parola di Dio. Ma voi non udite, imperò che voi non siete da Dio. | 47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.« |
48 Risposero gli Iudei, e dissero a lui: non lo dicemo bene noi, che tu sei Samaritano, e hai il demonio adosso? | 48 Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« |
49 Rispose Iesù (e disse a loro): io non ho il demonio adosso; ma onoro il Padre mio; ma voi non avete onorato me. | 49 Odgovori Isus: »Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. |
50 Io non addimando la gloria mia; imperò ch' è chi la cerca, e chi la giudica. | 50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. |
51 In verità, in verità vi dico, che chiunque osservarà la mia parola, non morirà in eterno. | 51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« |
52 Dissero allora gli Iudei: ora conosciamo bene che tu hai il demonio adosso. Abraam (è morto) e gli profeti sono morti; e tu dici: qualunque osservarà la mia parola, non morirà in eterno. | 52 Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ |
53 Come? se' tu maggiore del nostro padre Abraam ch' è morto, e de' profeti che sono morti? Di': che ti fai tu medesimo? | 53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« |
54 Rispose Iesù (e disse): se io glorifico me medesimo, la gloria mia è nulla; ma il padre mio glorifica me, del quale voi dite ch' è vostro Iddio. | 54 Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, |
55 E non l'avete conosciuto; ma io l' ho bene conosciuto; e se io dico ch' io non l'abbia conosciuto, sarei bugiardo come voi. Ma io lo conosco e osservo la parola sua. | 55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. |
56 Abraam, vostro padre, desiderò di vedere il giorno mio; e videlo, e rallegrossi. | 56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.« |
57 Dissero a lui gli Iudei: or tu non hai ancora cinquant' anni, e dici che tu vedesti Abraam? | 57 Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« |
58 E Iesù disse: in verità, in verità io vi dico che inanzi che Abraam fosse, io sono. | 58 Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« |
59 Allora (gli Iudei) presero le pietre per percoterlo; ma Iesù si ascose, e uscì del tempio. | 59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama. |