1 Adunque andarono a Raguel, ed egli gli ricevette con grande letizia. | 1 Onda uđoše u Ekbatanu i pođoše prema kući Raguelovoj. Sara im dođe ususret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuću. |
2 E veggendo Raguel Tobia, disse ad Anna sua moglie: deh, come questo giovane è somigliante al mio consoborino! | 2 Raguel reče Edni, svojoj ženi: »Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga rođaka!« |
3 E quando egli ebbe ciò detto, disse: onde siete voi, o giovani nostri fratelli? E loro dissero: noi siamo della schiatta di Neftali, della prigionia di Ninive. | 3 Raguel ih zapita: »Odakle ste, braćo?« Odgovoriše mu: »Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu.« |
4 E disse Raguel: conoscete voi Tobia mio fratello? E loro dissono: mai sì. | 4 Kaza im on: »Poznajete li Tobita, brata našega?« Oni odgovoriše: »Poznajemo ga.« |
5 E parlando egli molto bene di lui, l'angiolo disse a Raguel: Tobia, di cui tu domandasti, sì è padre di costui. | 5 Onda ih upita: »Je li dobro s njime?« Oni odgovoriše: »Živ je i dobro je.« Tobija nadoda: »To je moj otac.« |
6 E venne a lui Raguel, e con lacrime il basciò; e piagnendo sopra il collo suo, | 6 Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih očiju i blagoslovi ga čudeći se: »Ti si, dakle, sin onoga plemenitog i dobrog čovjeka.« Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. |
7 gli disse: figliuolo mio, tu sii benedetto, imperciò che tu se' figliuolo di buono e ottimo uomo. | 7 I žena mu Edna i kći Sara zaplakaše i primiše ih spremno. |
8 E Anna sua moglie, e Sara la loro figliuola, ancora lacrimarono. | 8 Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju. |
9 E poi ch' ebbero ragionato, comandò Raguel che si uccidesse uno castrone, e che si facesse convito. E invitandogli a desinare, | 9 Tobija kaza Rafaelu: »Brate Azarja, govori o onome o čemu si mi pripovijedao na putu.« |
10 Tobia gli disse: qui non mangerò io oggi nè berò, se tu in prima non affermerai la mia domanda, cioè che tu mi prometta di dare Sara tua figliuola per moglie. | 10 Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: »Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: |
11 Onde, udendo ciò, Raguel si spaventoe, sapendo ch' era avvenuto agli altri sette mariti, e incominciò a temere che a costui non addivenisse il somigliante; e stando cheto, e non dando al domandante alcuna risposta, | 11 već bijah svoju kćer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noću pomriješe. Ali ti sada budi veseo.« |
12 l'angiolo gli disse: non avere paura di dargliela, imperciò che a costui che teme Iddio si dee dare per moglie la tua figliuola; e però alcuno altro non l' ha potuta avere. | 12 Tobija odgovori: »Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba.« Nato mu Raguel kaza: »Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću.« |
13 Allora disse Raguel: io non dubito che Iddio non abbia ricevute le mie lacrime e le mie orazioni nel suo cospetto. | 13 Zatim pozva Saru, svoju kćer; uzevši je za ruku, dade je kao zaručnicu Tobiji govoreći: »Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu.« I blagoslovi ih. |
14 E credo che Iddio v' ha fatto venire a me, acciò che costei si congiugnesse con la sua ischiatta, secondo la legge di Moisè; e però non dubitare, ch' io te la darò. | 14 Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pečat. Potom počeše blagovati. |
15 E prendendo la mano dritta della sua fanciulla, sì la porse alla mano diritta di Tobia, dicendo: Iddio d' Abraam, Iddio d' Isaac e Iddio di Iacob sì sia con voi, e lui vi congiunga, e adempia la sua benedizione in voi. | 15 Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reče joj: »Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je.« |
16 E prendendo la carta, sì fecero la scrittura del matrimonio. | 16 Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kći zaplaka. |
17 E poi fecero il convito, benedicendo Iddio. | 17 Vidjevši suze svoje kćeri, kaza joj: »Budi hrabra, kćerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošću za tvoju bol. Budi hrabra, kćerko!« |
18 E Raguel chiamò a se Anna sua moglie, e comandogli ch' ella apparecchiasse un' altra camera. | |
19 E menovvi dentro Sara sua figliuola, e lacrimando | |
20 gli disse: fa che tu sii forte nell' animo, figliuola mia; Iddio del cielo ti dia allegrezza per lo increscimento che tu hai avuto. | |