1 - Questi sono i discorsi che Mosè tenne a tutto Israele, di là dal Giordano, nella pianura deserta, di contro al Mar Rosso, tra Faran, Tofel, Laban e Haserot, dove si trova molt'oro, | 1 Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana – u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba – |
2 ad undici giornate dall'Horeb, per la via del monte Seir a Cadesbarne. | 2 od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. |
3 L'anno quarantesimo, il mese undecimo, il giorno primo, Mosè disse ai figliuoli d'Israele tutto quello che il Signore gli aveva comandato di dir loro, | 3 Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao. |
4 dopo che ebbe sconfitto Seon re degli Amorrei il quale abitava in Hesebon, ed Og re di Basan il quale stava in Astarot ed in Edrai, | 4 Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, |
5 di là dal Giordano nella terra di Moab. Cominciò Mosè a spiegar la legge, dicendo: | 5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj zakon. Govoraše on: |
6 «Il Signore Dio nostro ci parlò sull'Horeb e disse: - Basta quanto vi siete fermati su questo monte. | 6 »Jahve, Bog naš, reče nam na Horebu: ‘Dosta ste boravili na ovome brdu. |
7 Movetevi, e venite al monte degli Amorrei, e ne' luoghi circostanti, campagne, monti e bassure, verso mezzogiorno e lungo il lido del mare, nella terra de' Cananei e del Libano, sino al gran fiume Eufrate. | 7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. |
8 Ecco - disse - l'ho data a voi; entratevi, e possedetela, quella terra della quale il Signore giurò ad Abramo, Isacco e Giacobbe padri vostri, di darla a loro ed alla loro discendenza. - | 8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’« |
9 In quel tempo io vi dissi: | 9 »Tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas voditi sâm. |
10 - Non posso io solo governarvi, perchè il Signore Dio vostro vi ha fatti crescere, e siete oggi numerosi come le stelle del cielo. | 10 Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. |
11 Il Signore Dio dei padri vostri aggiunga ancora a questo numero molte migliaia, e vi benedica come ha detto di fare. | 11 Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao! |
12 Però, non basto io solo a sostener il peso de' vostri affari e delle vostre questioni. | 12 Ali kako bih ja sâm mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? |
13 Prendete di fra voi degli uomini saggi ed esperti, di costumi riconosciuti esemplari nelle vostre tribù, ed io li costituirò vostri capi. - | 13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.’ |
14 Allora mi rispondeste: - È buona cosa quella che tu vuoi fare. - | 14 Vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je što predlažeš.’ |
15 Io presi di fra le vostre tribù uomini saggi ed eletti, e li costituii vostri capi, capi di migliaia, di centinaia, di cinquantine e di diecine, che vi guidassero in ogni cosa. | 15 Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. |
16 E detti a loro questo ordine: - Ascoltateli, e giudicateli secondo giustizia, siano cittadini nostri o forestieri. | 16 U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: ‘Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. |
17 Non si faccia differenza tra le persone; ascoltate l'umile come il potente, e non guardate alla persona d'alcuno, perchè dev'essere il giudizio di Dio. Che se qualcosa vi parrà difficile a giudicare, riferitela a me, ed io v'ascolterò. - | 17 U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.’ |
18 E v'ordinai tutto quello che dovevate fare. | 18 Tako sam vam onda naložio sve što vam je činiti.« |
19 Partiti poi dall'Horeb, attraversammo quel deserto sterminato e terribile che voi vedeste, indirizzati al monte dell'Amorreo, come ci aveva comandato il Signore Dio nostro. Arrivati a Cadesbarne, | 19 »Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. |
20 vi dissi: -Siete giunti al monte dell'Amorreo, che il Signore Dio nostro darà a noi. | 20 Tada vam rekoh: ‘Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. |
21 Vedi [o Israele] la terra che il Signore Dio tuo ti dà; avanzati, per impadronirtene, come il Signore Dio nostro disse a' tuoi padri: non temere, e non aver paura di niente. - | 21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!’ |
22 Allora vi presentaste a me tutti, e diceste: - Mandiamo degli uomini ad esplorar la regione, perchè ci dicano per quale strada dobbiamo avanzarci, ed a quali città indirizzarci. - | 22 Svi ste onda došli k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.’ |
23 Essendomi piaciuta la proposta, mandai dodici uomini scelti di fra voi, uno per ogni tribù. | 23 Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena. |
24 I quali si misero in cammino, salirono fra' monti, e vennero sino alla Valle del Grappolo. Esplorata la terra, | 24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. |
25 presero de' suoi frutti per mostrarcene la fertilità e li portarono a noi, dicendo: - Buona è la terra che il Signore Dio nostro vuol darci. - | 25 I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: ‘Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.’ |
26 Ma voi non voleste muovervi; increduli alle parole del Signore Dio nostro, | 26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. |
27 mormoraste nelle vostre tende, e diceste: - Il Signore ci vuol male; ci ha cavati dall'Egitto per darci in mano all'Amorreo, e distruggerci. | 27 Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: ‘U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. |
28 Dove andremo? Degli esploratori ci hanno incusso spavento, dicendo: "V'è una popolazione numerosissima, e di statura molto più alta di noi; città grandi, fortificate fino al cielo; vi abbiamo veduto degli uomini della razza d'Enac". - | 28 Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.’ |
29 Ed io vi dissi: - Non temete, e non n'abbiate paura. | 29 ‘Ne bojte se!’ – rekoh vam. – ‘Ne plašite ih se! |
30 Il Signore Dio, che è il vostro condottiere, combatterà egli stesso per voi, come già fece in Egitto a vista di tutti. - | 30 Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.’ |
31 E nel deserto, tu stesso l'hai visto [o Israele], il Signore Dio tuo t'ha portato in braccio come un uomo suol portare il figlio suo fanciullino, in tutto il viaggio che avete fatto per arrivare in questo luogo. | 31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. |
32 Ma nemmeno così credeste al Signore Dio vostro, | 32 Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, |
33 il quale era andato innanzi a voi nel vostro cammino, e v'aveva segnato dove piantar le tende, mostrandovi la strada di notte, con una colonna di fuoco, e di giorno con una di nube. | 33 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje – u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. |
34 Or quando il Signore ebbe udito il suono dei vostri lamenti, sdegnato disse e giurò: | 34 Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: |
35 - Nessuno degli uomini di questa generazione perversa vedrà quella terra buona che io con giuramento promisi ai padri vostri, | 35 ‘Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima. |
36 eccetto Caleb figlio di Iefone; egli la vedrà, ed io darò a lui ed ai suoi figli la terra da lui esplorata, perchè è stato fedele al Signore. - | 36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.’ |
37 Nè fa meraviglia ch'egli s'indignasse col popolo, mentre a me pure disse il Signore, sdegnato per cagion vostra: - Nemmeno tu vi metterai piede; | 37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: ‘Ni ti onamo nećeš ući. |
38 ma in vece tua vi entrerà Giosuè figlio di Nun, tuo aiutante. Tu esortalo ed incoraggialo, ed egli spartirà a sorte la terra ad Israele. | 38 Ući će onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed. |
39 I vostri bambini, de' quali avete detto che sarebbero stati fatti prigionieri, ed i figli vostri che ancora non conoscono la differenza tra il bene ed il male, quelli v'entreranno, e darò a loro quella regione, e la possederanno. | 39 A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati. |
40 Quanto a voi, tornatevene indietro, e andate nel deserto per la via del Mar Rosso. - | 40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!’ |
41 Allora mi rispondeste: - Abbiamo peccato contro il Signore; saliremo, e combatteremo, come ha comandato il Signore Dio nostro. - Ma mentre in ordine di battaglia andavate verso la montagna, | 41 Vi ste mi tada odgovorili riječima: ‘Sagriješili smo protiv Jahve. Poći ćemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.’ Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno pođe gore u brda. |
42 il Signore, mi disse: - Di' loro: "Non salite, e non combattete, se non volete esser battuti da' vostri nemici; perchè io non sono con voi". - | 42 Onda mi Jahve reče: ‘Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam među vama.’ |
43 Io ve lo riferii, e non mi ascoltaste; ma resistendo al comando del Signore, gonfi di superbia, saliste verso il monte. | 43 Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. |
44 Uscito fuori l'Amorreo che abitava sui monti, e venutovi incontro, v'assalì come soglion assalire le api, e vi fece a pezzi da Seir sino ad Horma. | 44 Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pčele te su vas tukli od Seira do Horme. |
45 Quando ritornati vi metteste a piangere innanzi al Signore, egli non v'ascoltò, nè volle arrendersi alle vostre grida. | 45 Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. |
46 Così rimaneste per molto tempo in Cadesbarne. | 46 U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste već ostali.« |