Книга Премудрости Иисуса сына Сирахова 38

Библия Синодальный перевод	Biblija Hrvatski
	1 Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.
	2 Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.
	3 Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju.
	4 Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje.
	5 Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć’ tako svoju moć?
	6 Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
	7 Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.
	8 Tako nema kraja djelima njegovim, i po njemu se blagostanje širi svijetom.
	9 Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli, jer on zdravlje daje.
	10 Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce.
	11 Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.
	12 Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek’ nije daleko od tebe, jer i on je potreban.
	13 Katkad je spas u ruci njihovoj,
	14 jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života.
	15 Tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek’ padne u ruke liječničke.
	16 Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu.
	17 Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.
	18 Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.
	19 Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.
	20 Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.
	21 I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.
	22 Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi.
	23 Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.
	24 U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.
	25 Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi?
	26 Um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdjenja mu prolaze u tovu junadi.
	27 Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bdê noću da usavrše svoje djelo.
	28 Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdî da ga usavrši.
	29 Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.
	30 Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdî noću da peć očisti.
	31 Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu.
	32 Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.
	33 Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
	34 Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.