1 No ano cento e cinqüenta e um, Demétrio, filho de Seleuco, escapou de Roma e, com alguns companheiros, alcançou uma cidade marítima onde se proclamou rei. | 1 Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se s malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. |
2 Quando ele entrou no palácio real de seus pais, o exército se apoderou de Antíoco e de Lísias para conduzi-los a ele. | 2 Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. |
3 Soube-o o rei e disse: Não me mostreis a sua face. | 3 Kad je on to doznao, reče: »Ne pokazujte mi njihovih lica!« |
4 E o exército os matou, e Demétrio sentou-se no trono que lhe cabia. | 4 Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. |
5 Todos os traidores e os ímpios de Israel achegaram-se dele sob a chefia de Alcimo, que aspirava tornar-se sumo sacerdote. | 5 Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. |
6 Acusaram o povo nestes termos: Judas e seus irmãos mataram todos os teus amigos e nos expulsaram de nosso país. | 6 Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: »Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. |
7 Envia portanto, agora, um homem que possua tua confiança e que venha ver em que triste situação nos puseram, a nós e ao país que pertence ao rei, para castigar a eles e a todos os seus partidários. | 7 Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!« |
8 O rei escolheu Báquides, um de seus amigos, então governador além do rio, um dos grandes do reino e fiel ao rei. Enviou-o | 8 Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. |
9 com o ímpio Alcimo, a quem destinou o cargo de sumo sacerdote, e deu-lhe ordem de tomar vingança dos filhos de Israel. | 9 Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. |
10 Partiram, pois, e tomaram o caminho do país de Judá com um forte exército, enviando a Judas e seus irmãos palavras de paz capciosas. | 10 Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. |
11 Vendo-os chegar com numerosas tropas, estes não lhes deram ouvido. | 11 Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. |
12 Houve todavia um grupo de escribas que foi ter com Alcimo e Báquides, com palavras de justas reivindicações. | 12 A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. |
13 Estes assideus, que eram os mais benquistos em Israel, pediam-lhes a paz. | 13 Među Izraelcima prvi su hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. |
14 Diziam entre si: É um sacerdote da raça de Aarão que vem a nós com exército, ele não nos fará mal algum. | 14 Govorahu oni: »S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao.« |
15 Alcimo trocou com eles palavras de paz e lhes jurou: Não faremos mal nem a vós, nem a vossos amigos. | 15 Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: »Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima.« |
16 Acreditaram neles, mas ele apoderou-se de sessenta deles e mandou-os matar no mesmo dia, conforme estava escrito: | 16 Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: |
17 Espalharam a carne e o sangue dos teus santos ao redor de Jerusalém, e não havia ninguém para sepultá- los (Sl 78,3). | 17 »Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa.« |
18 O assombro e o terror apoderou-se do povo, porque se dizia: Não há entre eles nem verdade nem justiça, depois que violaram o pacto e o juramento, que haviam confirmado. | 18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: »Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili.« |
19 Báquides afastou-se de Jerusalém e instalou seu acampamento em Bezet, onde prendeu e lançou numa grande cisterna muitos desertores de seu exército e algumas pessoas do país. | 19 Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. |
20 Confiou a terra nas mãos de Alcimo e, deixando-lhe um exército para socorrê-lo, regressou para junto do rei. | 20 Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. |
21 Entretanto, Alcimo teve que lutar para se impor como sumo sacerdote. | 21 Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast. |
22 Agrupavam-se ao redor dele todos os perturbadores do povo com os quais ele se tornara senhor da terra de Judá e foi um tempo doloroso para Israel. | 22 Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu. |
23 Judas viu que o mal que Alcimo e seus cúmplices faziam aos filhos de Israel era pior ainda que o mal praticado pelos gentios. | 23 Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, |
24 Por isso percorreu ele toda a terra da Judéia, até as fronteiras, vingando-se dos traidores e impedindo-lhes a volta ao país. | 24 stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom. |
25 Vendo Alcimo que Judas com os seus eram mais fortes e reconhecendo sua impotência em lhes resistir, refugiou-se junto do rei e acusou-os dos piores crimes. | 25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore. |
26 O rei enviou Nicanor, general eminente, que detestava e odiava Israel, com a ordem de exterminar esse povo. | 26 Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. |
27 Nicanor partiu para Jerusalém com um numeroso exército e mandou levar a Judas e a seus irmãos falsas palavras de paz: | 27 Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi: |
28 Que não haja guerra entre vós e mim. Chegarei somente com um punhado de homens para te ver, como amigo. | 28 »Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom.« |
29 Com efeito, ele chegou e saudaram-se pacificamente, mas seus soldados se achavam prontos para se lançarem sobre Judas. | 29 Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. |
30 Todavia, Judas estava a par dos desígnios pérfidos de Nicanor a afastou-se dele, recusando vê-lo de novo. | 30 Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. |
31 Reconheceu Nicanor que seu projeto fora descoberto e propôs a Judas uma batalha perto de Cafarsalama. | 31 Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. |
32 Foram mortos do seu exército quinhentos homens e o resto fugiu para a cidade de Davi. | 32 Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad. |
33 Após o combate, subiu Nicanor a colina de Sião, e sacerdotes saíram do templo com anciãos do povo, para saudá-lo em espírito de paz, e mostrar-lhe o holocausto que se oferecia pelo rei, | 33 Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. |
34 mas ele escarnecia deles, dirigia-lhes mofas, desprezava-os e falava-lhes com desdém, | 34 Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama. |
35 jurando em sua ira: Se Judas não me for entregue imediatamente com seu exército, afirmo, logo que estabelecer a paz, retornarei e lançarei fogo a esta casa. Partiu depois todo enfurecido. | 35 U napadu gnjeva progovorio je ovako: »Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo.« Potom je izišao sav razjaren. |
36 Então os sacerdotes entraram, e, em pé diante do altar e do templo, choraram dizendo: | 36 Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju: |
37 Fostes vós que escolhestes esta casa, para que se invoque nela vosso nome e para que ela seja uma casa de súplicas, de orações pelo vosso povo. | 37 »Ti si izabrao ovaj dom da se posveti tvom imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje. |
38 Tomai vingança desse homem e de seu exército, e que eles caiam sob o golpe da espada. Lembrai-vos de suas blasfêmias e não permitais que eles vivam. | 38 Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!« |
39 Saiu Nicanor de Jerusalém e acampou em Beteron, onde um exército sírio se lhe ajuntou. | 39 Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. |
40 Judas acampou em Adasa com três mil homens e começou a rezar nestes termos: | 40 Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: |
41 Quando os soldados enviados pelo rei da Síria vos blasfemaram, apareceu vosso anjo e matou cento e oitenta e cinco mil homens dentre eles. | 41 »Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. |
42 Do mesmo modo exterminai hoje este exército aos nossos olhos, para que os outros saibam que Nicanor insultou vosso templo, e julgai-o segundo sua perfídia. | 42 Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!« |
43 Chocaram-se os exércitos no dia treze do mês de Adar; o de Nicanor foi vencido e ele foi o primeiro a tombar na luta. | 43 Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. |
44 Assim que as tropas de Nicanor viram que ele fora morto, largaram as armas e fugiram. | 44 Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. |
45 Os judeus perseguiram-nos todo o dia desde Adasa até Gazara e fizeram soar as trombetas dos sinais. | 45 Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. |
46 E saíram então os habitantes de todas as aldeias da Judéia e dos arredores, para cercar os fugitivos. Estes voltaram de encontro a eles e caíram todos sob a espada. E não sobrou nem mesmo um dentre eles. | 46 Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao. |
47 Os judeus apoderaram-se de seus despojos e haveres. Cortaram a cabeça de Nicanor e a mão direita que ele orgulhosamente estendera, e suspenderam-nas à vista de Jerusalém. | 47 Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. |
48 Alegrou-se muito o povo que passou aquele dia em grande regozijo. | 48 Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. |
49 Decidiu-se que esse dia seria celebrado a cada ano no dia treze do mês de Adar. | 49 Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog adara. |
50 Após isso, a terra de Judá esteve tranqüila durante algum tempo. | 50 Tako se judejska zemlja malo smirila. |