Poslanica Galaćanima 4

¹ Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega:

² pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.

³ Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.

⁴ A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga:
od žene bî rođen,
Zakonu podložan

⁵ da podložnike Zakona otkupi
te primimo posinstvo.

⁶ A budući da ste sinovi,
odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga
koji kliče: »Abba! Oče!«

⁷ Tako više nisi rob nego sin;
ako pak sin,
onda i baštinik po Bogu.

⁸ Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.

⁹ Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?

¹⁰ Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine!

¹¹ Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!

¹² Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.

¹³ Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.

¹⁴ Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.

¹⁵ Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih.

¹⁶ Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?

¹⁷ Oni revnuju za vas, ne časno, nego – odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete.

¹⁸ Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas,

¹⁹ dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.

²⁰ Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.

²¹ Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?

²² Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.

²³ Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.

²⁴ To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo – to je Hagara.

²⁵ Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.

²⁶ Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.

²⁷ Pisano je doista:
Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš,
podvikuj od radosti,
ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana.

²⁸ Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.

²⁹ I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.

³⁰ Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne.

³¹ Zato, braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne.