1 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? | 1 Cominciamo di nuovo a raccomandare noi stessi? O forse abbiamo bisogno, come altri, di lettere commendatizie per voi o da parte vostra? |
2 Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. | 2 La nostra lettera siete voi, lettera scritta nei nostri cuori, conosciuta e letta da tutti gli uomini; |
3 Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. | 3 poiché è noto che voi siete una lettera di Cristo redatta da noi, vergata non con inchiostro, ma con lo spirito del Dio vivo, non su tavole di pietra, ma su tavole che sono cuori di carne. |
4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. | 4 Questa è la fiducia che abbiamo in Cristo, davanti a Dio. |
5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. | 5 Non che ci crediamo capaci di pensare qualcosa da noi stessi, |
6 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. | 6 ma la nostra capacità viene da Dio che ci ha resi ministri idonei della nuova alleanza, non della lettera ma dello Spirito; la lettera uccide, lo Spirito vivifica. |
7 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, | 7 E se il ministero della morte, inciso in lettere su pietre, era così glorioso al punto che i figli di Israele non potevano fissare il volto di Mosè a motivo della gloria, che pure svaniva, del suo volto, |
8 koliko li će slavnija biti služba Duha. | 8 quanto più non sarà glorioso il ministero dello Spirito? |
9 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. | 9 Se già il ministero della condanna fu glorioso, molto di più il ministero della giustizia rifulgerà nella gloria. |
10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. | 10 Ché, anzi, sotto quest'aspetto, quello che era glorioso perde il suo splendore a confronto della sovreminenza della gloria attuale. |
11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. | 11 Se dunque ciò che era passeggero era glorioso, molto di più è circonfuso di gloria ciò che è duraturo. |
12 Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, | 12 Forti di tale speranza, ci comportiamo con molta franchezza |
13 a ne kao Mojsije, koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. | 13 e non facciamo come Mosè che poneva un velo sul suo volto, perché i figli d'Israele non vedessero la fine di quello che svaniva. |
14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. | 14 Ma le loro menti si sono accecate; infatti fino ad oggi quel medesimo velo rimane quando si legge l'antica alleanza e non si rende manifesto che Cristo lo ha abolito. |
15 Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. | 15 Fino ad oggi, quando si legge Mosè, un velo pesa sul loro cuore; |
16 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. | 16 ma quando ci sarà la conversione al Signore, quel velo sarà tolto. |
17 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. | 17 Il Signore è lo Spirito, e dove c'è lo Spirito del Signore c'è libertà! |
18 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu. | 18 Noi, dunque, riflettendo senza velo sul volto la gloria del Signore, veniamo trasformati in quella medesima immagine di gloria in gloria, conforme all'azione del Signore che è Spirito. |