Poslanica Rimljanima 10

¹ Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

² Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

³ Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

⁴ Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.

⁵ Božjoj Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.

⁶ A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti?

⁷ Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih?

⁸ Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo.

⁹ Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

¹⁰ Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.

¹¹ Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

¹² Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

¹³ Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

¹⁴ Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?

¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano:
Kako li su ljupke noge
onih koji donose blagovijest dobra.

¹⁶ Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

¹⁸ Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače!
Po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

¹⁹ Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli:
Ja ću vas na ljubomor
izazvati pukom ništavnim,
razdražit ću vas glupim nekim narodom.

²⁰ Izaija pak hrabro veli:
Nađoše me koji me ne tražahu,
objavih se onima koji me ne pitahu.

²¹ A Izraelu veli:
Cio dan pružah ruku narodu
nepokornom i buntovnom.