Mudre izreke 24

¹ Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.

² Jer im srce smišlja nasilje
i usne govore o nedjelu.

³ Mudrošću se zida kuća
i razborom utvrđuje,

⁴ i po znanju se pune klijeti
svakim blagom dragocjenim i ljupkim.

⁵ Bolji je mudar od jakoga
i čovjek razuman od silne ljudine.

⁶ Jer s promišljanjem se ide u boj,
i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.

⁷ Previsoka je bezumnomu mudrost:
zato na sudu ne otvara usta svojih!

⁸ Tko smišlja zlo,
zove se učitelj podmukli.

⁹ Ludost samo grijeh snuje,
i podrugljivac je mrzak ljudima.

¹⁰ Kloneš li u dan bijede,
bijedna je tvoja snaga.

¹¹ Izbavi one koje vode u smrt;
i spašavaj one koji posrćući idu na stratište.

¹² Ako kažeš: »Nismo za to znali«,
ne razumije li onaj koji ispituje srca?
I ne znade li onaj koji ti čuva dušu?
I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?

¹³ Jedi med, sine moj, jer je dobar,
i saće je slatko nepcu tvome.

¹⁴ Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši:
ako je nađeš, našao si budućnost,
i nada tvoja neće propasti.

¹⁵ Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu,
ne čini nasilja boravištu njegovu;

¹⁶ jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje,
a opaki propadaju u nesreći.

¹⁷ Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj
i ne kliči srcem kada on posrće,

¹⁸ da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo
i obratio srdžbu svoju od njega.

¹⁹ Nemoj se srditi zbog zločinaca,
nemoj zavidjeti opakima,

²⁰ jer zao čovjek nema budućnosti,
svjetiljka opakih gasi se.

²¹ Boj se Jahve, sine moj, i kralja:
i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga,

²² jer iznenada provaljuje nesreća njihova
i tko zna kad će doći propast njihova.

²³ I ovo je od mudracâ:
Ne valja biti pristran na sudu.

²⁴ Tko opakomu veli: »Pravedan si«,
proklinju ga narodi i kunu puci;

²⁵ a oni koji ga ukore, nalaze zadovoljstvo,
i na njih dolazi blagoslov sreće.

²⁶ U usta ljubi
tko odgovara pošteno.

²⁷ Svrši svoj posao vani
i uredi svoje polje,
potom i kuću svoju zidaj.

²⁸ Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga:
zar ćeš varati usnama svojim?

²⁹ Ne reci: »Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu;
platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!«

³⁰ Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine,
i mimo vinograd nekog luđaka,

³¹ i gle, sve bijaše zaraslo u koprive,
i sve pokrio čkalj,
i kamena ograda porušena.

³² Vidjeh to i pohranih u srcu,
promotrih i uzeh pouku:

³³ »Još malo odspavaj, još malo odrijemaj,
još malo podvij ruke za počinak,

³⁴ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač
i oskudica kao oružanik!«