SCRUTATIO

Martedi, 7 ottobre 2025 - Beata Maria Vergine del Rosario ( Letture di oggi)

Tobija 5


font

1Tobija odgovori ocu: »Oče moj, učinit ću sve što si mi naredio.2Samo, kako ću preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen?«3Onda mu otac dade zadužnicu i reče: »Potraži čovjeka koji će ići s tobom, a ja ću ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac.«4Tobija ode da potraži takva čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji.5I upita ga: »Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?«6Anđeo mu odvrati: »Bih. Poći ću s tobom. Znam put, bijah već gost našega brata Gabaela.«7Tobija mu reče: »Počekaj da javim ocu.«8Anđeo mu kaza: »Idi i ne zadržavaj se.«9Onda Tobija ode ocu te mu reče: »Evo, našao sam onoga koji će ići sa mnom.« A otac će mu: »Dovedi ga meni da čujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac.«10Tobija ga zovnu, pa kad on uđe, zagrliše se.11Onda ga Tobit upita: »Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!«12On mu odgovori: »Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji će za nagradu pratiti tvoga sina?« Tobit će mu na to: »Brate, hoću da znam koji su ti preci i kako se zoveš.«13A on će: »Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braće.«14Tobit mu kaza: »Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si, dakle, moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braća su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu.15Ali mi kaži kakvu ću ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu.16I još ću ti dodati nešto povrh plaće kad se vratite živi i zdravi.«17Dogovoriše se tako.
A onda kaza Tobiji: »Spremi se i sretan vam put obojici!« Sin spremi sve za put. I reče mu njegov otac: »Idi s ovim čovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anđeo njegov pratio vas!«
18Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: »Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama?19Ne bilo toga novca, smeće je prema našem sinu.20Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu – dosta nam je.«21Tobit joj odgovori: »Ne govori tako, sestro. Vratit će se on živ i zdrav i tvoje će ga oči opet ugledati.22Ta prati ga dobar anđeo i njegovo će putovanje biti sretno, vratit će se živ i zdrav.«23Onda ona prestade plakati.