Ponovljeni zakon 32
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA MARTINI |
---|---|
1 »Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih! | 1 Udite, o cieli, il mio parlare; e ponga mente la terra alle parole della mia bocca. |
2 Nek’ mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek’ moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! | 2 Stillin qual pioggia i miei insegnamenti; scendan come rugiada i miei sermoni, come gli spruzzi sopra dell'erba, e come la pioggia sopra le piante. |
3 Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga našeg veličajte! | 3 Perocché io invocherò il nome del Signore: diasi gloria al nostro Dio. |
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan. | 4 Perfette sono le opere di Dio, e tutte le vie di lui sono giustizia: Dio fedele, e scevro d'ogni iniquità, e giusto e retto. |
5 Oni mu se iznevjeriše – nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden. | 5 Peccaron contro di lui i non suoi figliuoli colle loro immondezze: generazione prava, e perversa, |
6 Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš? | 6 Questa è adunque la ricompensa, che tu rendi al Signore, popolo stolto, e mentecatto? Non è egli il padre tuo, il quale ti riscattò, e ti fece, e ti creò? |
7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati. | 7 Ricordati de' giorni antichi: rammenta ad una ad una le età: interroga il padre tuo, e te ne darà novella: i tuoi avi, e tel diranno. |
8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova: | 8 Allora quando l'Altissimo fece la divisione delle nazioni: allorché separò i figliuoli di Adamo, egli fissò i confini di questi popoli secondo il numero de' figliuoli d'Israele. |
9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bî njegova baština. | 9 Perocché la porzione del Signore egli è il suo popolo: Giacobbe egli è suo retaggio. |
10 U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k’o zjenu oka svoga. | 10 Trovollo in un paese deserto, in un luogo d'orrore, in una vasta solitudine: lo fé andar girando qua e là: e lo istruì, e lo custodì, come la pupilla dell'occhio suo. |
11 Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. | 11 Come aquila che al volo addestra i suoi parti, intorno ad essi svolazza, stese egli le ali sue, e sel prese sopra di sé, e portollo sulle sue spalle. |
12 Jahve sâm njega je vodio, tuđeg boga s njim ne bijaše. | 12 Il Signore solo fu suo condottiere: né fu con lui alcun dio straniero. |
13 Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene; | 13 Egli lo ha fatto Signore di un paese elevato: affinché mangi de' frutti dei campi, e succhi il miele dalle pietre, e olio tragga da sassi durissimi: |
14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa. | 14 E il burro si goda delle mandre, e il latte delle pecore, e il grasso degli agnelli, e degli arieti nati in Basan, e i capri, e il fior di farina di grano, e beva il prettissimo sangue delle uve. |
15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. | 15 Il diletto si è fatto grasso, e ha dati dei calci: ingrassato, ripieno, ridondante abbandonò Dio suo fattore, e si allontanò da Dio suo salvatore. |
16 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. | 16 Lo irritarono per amore degli dei stranieri, e lo provocarono a sdegno colle loro abbominazioni. |
17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. | 17 Offeriron vittime non a Dio, ma a' demoni, agli dei non conosciuti da loro: ne venner de' nuovi, e moderni, non onorati da’ padri loro. |
18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi! | 18 Hai abbandonato Dio, che ti generò, e ti sei scordato del Signore Dio tuo creatore. |
19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri. | 19 Il Signore vide tal cosa, e si accese di sdegno: perché lo irritarono i suoi figliuoli, e le figlie: |
20 Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću što će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. | 20 E disse: Io nasconderò loro la mia faccia, e starò a vedere quel che ne sarà alla fine: perché una stirpe perversa ell'è questa, e figliuoli infedeli. |
21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom! | 21 Eglino mi provocarono per amore di uno che Dio non era, e mi tentaron di gelosia colle loro vanità: e io li provocherò a invidia per mezzo di un popolo che non è popolo, e gl’irriterò per mezzo di una nazione insensata. |
22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja. | 22 Il mio furore ha acceso un fuoco che arderà sino al più cupo inferno, e divorerà la terra con tutti i suoi germi, e consumerà le fondamenta de' monti. |
23 Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istrošiti strijele. | 23 Tutti i mali verserò insieme sopra di loro, e contro di essi scoccherò tutte le mie saette. |
24 Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmijâ što prahom gmižu. | 24 Saran consunti dalla fame, e divorati dagli uccelli di crudo rostro: contro di essi aguzzerò i denti delle fiere, e il furore delle bestie, che si strascinano, e serpeggiano sopra la terra. |
25 Vani će mač zatirati djecu, a strava će vladati unutra. Ginut će jednako momak i djevojka, dojenče i starac sjedokos. | 25 Li lacererà al di fuori la spada, al di dentro il terrore, i giovinetti insieme, e le vergini, i bambini di latte, e i vecchi. |
26 Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen među ljudima. | 26 Io dissi: Dove or sono eglino? Farò che non resti di lor memoria tra gli uomini. |
27 Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit’ se protivnici, pa da kažu: ‘Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.’ | 27 Ma pur differii a riguardo dell'arroganza dei loro nemici: perché questi nemici non s'insuperbissero, e non dicessero: Egli è il nostro braccio possente, e non il Signore, che ha fatte tali cose. |
28 Jer narod je to neupućen, oštroumlja u njih nema. | 28 Ella è una nazione sconsigliata, e imprudente. |
29 Da su mudri, već bi se i dosjetili, razabrali što ih očekuje. | 29 Ah, se avesser prudenza, e intelligenza, e prevedesser la fine! |
30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izručio? | 30 Come mai può un sol uomo metterne in fuga mille, e due sbaragliarne dieci mila? Non avvien egli questo, perché il loro Dio gli ha venduti, e il Signore gli ha stretti in catena? |
31 Al’ stijena im nije poput naše Stijene; osuđeni su naši neprijatelji. | 31 Imperocché non è il nostro Dio come gli dei loro; e ne sien pur giudici i nostri nemici. |
32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožđe im je grožđe otrovno, grozdovi im grozdovi gorčine; | 32 Vigna di Sodoma, e delle vicinanze di Gomorra è diventata la loro vigna: la loro uva è uva di fiele, e di sugo amarissimo. |
33 njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute. | 33 Il loro vino è fiel di dragoni, e veleno di aspidi irremediabile. |
34 Al’ nije li on u mene poput dragulja, zapečaćen u mojim riznicama? | 34 Non si fa egli conserva presso di me di tutto questo, e non è egli registrato ne' miei archivii? |
35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži! | 35 A me si spetta il farne vendetta, e io renderò a suo tempo quel che lor è dovuto, e i piedi mancheran sotto ad essi: il giorno dello sterminio è imminente, e il tempo s'affretta a venire. |
36 (Pravdu će Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet će da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj. | 36 Il Signore giudicherà il suo popolo, e farà misericordia a' suoi servi, veggendo come è illanguidito ogni braccio, e che quelli pure che erano in luoghi muniti, son venuti meno, gli avanzi stessi sono periti. |
37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu? | 37 Ed ei dirà: Dove sono que' loro dei, nei quali ebber fidanza? |
38 Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?’ Neka se dignu i neka vam pomognu, nek’ vam budu zaklonište! | 38 Delle vittime ad essi offerte ei mangiavano il grasso, e beveano il vino di libagione; or questi si sveglino, e vi porgano aiuto, e nelle necessità vi proteggano. |
39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja). | 39 Imparate che io solo son Dio, e altro non hawene fuor di me: io uccido, e io rendo la vita; ferisco, e risano, e non è chi possa sottrarre altrui alla mia podestà. |
40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito | 40 Alzerò al cielo la mia mano, e dirò: Come io vivo in eterno, |
41 ako naoštrivši mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze. | 41 Così quando io ruoterò qual folgore la mia spada, e quando la mano mia si armerà per far giudizio, farò vendetta de' miei nemici, e a coloro che mi odiano, renderò il contraccambio. |
42 Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glavâ dušmanskih vrhovnika. | 42 Inebrierò di sangue le mie saette, del sangue degli uccisi, e de' prigionieri che hanno il capo tosato, la mia spada divorerà le loro carni. |
43 Kličite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Kličite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer će krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit’ dušmanima, naplatit će od onih koji njega mrze, očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.« | 43 Nazioni, date laude al popolo del Signore; perocché questi farà vendetta del sangue de' servi suoi, e farà pagare il fio a' loro nemici, e spanderà sua misericordia sopra la terra del popol suo. |
44 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme. | 44 Mosè adunque, e con lui Giosuè figliuolo di Nun, annunziò tutte le parole di questo cantico dinanzi al popolo che ascoltava. |
45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu, | 45 E finì di spiegar tutte queste cose a tutto Israele. |
46 reče im: »U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona. | 46 E disse loro: Ponete mente a tutte le parole che io vi ho oggi intimato, affinché raccomandiate a' vostri figliuoli di osservare, e fare, e adempire tutte quante le cose prescritte in questa legge: |
47 Ta nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.« | 47 Perocché non a caso sono state comandate, ma affinché ognun di voi per esse abbia vita: e ponendole in esecuzione dimoriate per lungo tempo nella terra, di cui, valicato il Giordano, entrerete in possesso. |
48 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: | 48 E il Signore parlò in quello stesso giorno a Mosè, e disse: |
49 »Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. | 49 Sali su quel monte Abarim (vale a dir de' passaggi), sul monte Nebo, che è nella terra di Moab dirimpetto Gerico: e mira la terra di Canaan, la quale darò in dominio a' figliuoli d'Israele, e muori sopra quel monte. |
50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. | 50 Sul quale quando sarai salito, andrai a riunirti alle tue genti, come morì Aronne tuo fratello sul monte Hor, e si riunì al suo popolo. |
51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. | 51 Perocché voi peccaste contro di me in mezzo ai figliuoli d'Israele alle acque di contraddizione a Cades nel deserto di Sin, e non mi faceste onore presso i figliuoli d'Israele. |
52 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.« | 52 Tu vedrai dirimpetto a te la terra che io darò ai figliuoli d'Israele, ma non vi entrerai. |