Evanđelje po Luki 18
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA TINTORI |
---|---|
1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: | 1 Propose loro anche una parabola intorno al dovere di pregare sempre senza mai stancarsi, dicendo: |
2 »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. | 2 C'era in una citià un giudice che non temeva Dio, nè aveva rispetto ad alcuno. |
3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ | 3 E c'era in quella una vedova che andava da lui a dirgli: Rendimi giustizia del mio avversario. |
4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, | 4 E per molto tempo non volle, ma poi disse tra sè: Quantunque io non tema Dio, nè abbia riguardo agli uomini, |
5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« | 5 pure, siccome questa vedova mi dà molestia, le farò giustizia, chè non venga finalmente a rompermi il capo. |
6 Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! | 6 Ascoltate, proseguì il Signore, quel che dice il giudice iniquo: |
7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? | 7 Dio non farà giustizia ai suoi eletti che giorno e notte lo invocano, e sarà lento con essi? |
8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« | 8 Vi assicuro che presto renderà loro giustizia. Ma quando il Figlio dell'uomo verrà, credete che trovi della fede sulla terra? |
9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: | 9 Disse pure questa parabola, per certuni, i quali confidavano in se stessi, come giusti e deprezzavano gli altri: |
10 »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. | 10 Due uomini ascesero al tempio a pregare; uno era Fariseo, l'altro pubblicano. |
11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. | 11 Il Fariseo, stando in piedi, così dentro di sè pregava: O Dio, ti ringrazio di non essere io come gli altri: rapaci, ingiusti, adulteri, come anche questo pubblicano. |
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ | 12 Io digiuno due volte la settimana, pago le decime di quanto possiedo. |
13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ | 13 Il pubblicano invece, stando da lungi, non ardiva nemmeno alzare gli occhi al cielo; ma si batteva il petto, dicendo: O Dio, abbi pietà di me peccatore. |
14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« | 14 Vì assicuro che questi tornò a casa sua giustificato, a differenza dell'altro; perchè chi si esalta sarà umiliato, e chi si umilia sarà esaltato. |
15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. | 15 E gli presentavano anche dei bambini, perchè li toccasse; il che vedendo i discepoli, li sgridavano. |
16 A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.« | 16 Ma Gesù, chiamatili a sè, disse: Lasciate che i fanciulli vengano a me, e non l'impedite; chè di essi è il regno di Dio. |
17 »Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« | 17 In verità vi dico: chi non accoglie il regno di Dio come un fanciullo, non c'entrerà. |
18 I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« | 18 E uno dei capi gii chiese: Maestro buono, che dovrò fare per ottenere la vita eterna? |
19 Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. | 19 E Gesù gli rispose: Perchè mi chiami buono? Nessuno è buono, fuorché Dio solo. |
20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!« | 20 Tu sai i comandamenti: Non ammazzare; non commettere adulterio; non rubare; non attestare il falso; onora tuo padre e la madre. |
21 A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.« | 21 E l'altro rispose: Tutto questo l'ho osservato fin dalla mia giovinezza. |
22 Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« | 22 E Gesù, udito questo, gli disse: Ti manca ancora una cosa: vendi quanto possiedi e dallo ai poveri, ed avrai un tesoro in cielo, quindi vieni e seguimi. |
23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. | 23 Ma quello, udite tali cose, ne fu rattristato, perchè era molto ricco. |
24 Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! | 24 E Gesù, vedendolo così triste, disse: Quanto difficilmente chi ha ricchezze entrerà nel regno di Dio! |
25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« | 25 Certamente è più facile che un cammello passi per una cruna d'ago che un ricco entri nel regno di Dio. |
26 Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?« | 26 E quelli che ascoltavano dissero: E chi può salvarsi? |
27 A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.« | 27 Rispose loro: Ciò che è impossibile agli uomini è possibile a Dio. |
28 Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.« | 28 E Pietro disse: Ecco, noi abbiamo lasciato ogni cosa per seguirti. |
29 Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, | 29 Ed egli rispose loro: Vi dico in verità che nessuno ha lasciato la casa, o genitori, o fratelli, o moglie, o figlioli per il regno di Dio, |
30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.« | 30 senza ricevere molto più in questo tempo e la vita eterna nel secolo futuro. |
31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: | 31 E Gesù, presi in disparte i dodici, disse loro: Ecco, noi ascendiamo a Gerusalemme e si adempiranno tutte le cose predette dai profeti riguardo al Figlio dell'uomo; |
32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; | 32 egli sarà dato nelle mani dei gentili, sarà schernito e flagellato e coperto di sputi. |
33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.« | 33 E dopo averlo flagellato, lo uccideranno; ma risorgerà il terzo giorno. |
34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. | 34 E quelli nulla compresero di tutte quelle cose, ed il senso di esse era loro nascosto e non afferravano quanto veniva loro detto. |
35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. | 35 Or avvenne, che mentre egli si avvicinava a Gerico, un cieco stava seduto lungo la strada a mendicare; |
36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. | 36 e sentendo passare la folla, domandò che cosa mai fosse. |
37 Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« | 37 Gli dissero che passava Gesù Nazareno. |
38 Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« | 38 Allora egli gridò: Gesù Figlio di David, abbi pietà di me. |
39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« | 39 E quelli che precedevano gli gridavano di tacere. Ma lui a gridar più forte che mai: Figlio di David, abbi pietà di me. |
40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: | 40 Allora Gesù, fermatosi, comandò che gli fosse menato. E quando gli fu vicino, gli domandò: |
41 »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« | 41 Che vuoi ch'io ti faccia? E quello: Signore, esclamò, che ci veda. |
42 Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« | 42 E Gesù gli disse; Guarda, la tua fede ti ha salvato. |
43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. | 43 E subbito ci vide e gli andava dietro glorificando Dio. E tutto il popolo, visto ciò, diede lode a Dio. |