1 Još im govoraše: »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.« | 1 Les decía también: «Yo os aseguro que entre los aquí presentes hay algunos que no gustarán la muerte hasta que vean venir con poder el Reino de Dios». |
2 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. | 2 Seis días después, toma Jesús consigo a Pedro, Santiago y Juan, y los lleva, a ellos solos, aparte, a un monte alto. Y se transfiguró delante de ellos, |
3 I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. | 3 y sus vestidos se volvieron resplandecientes, muy blancos, tanto que ningún batanero en la tierra sería capaz de blanquearlos de ese modo. |
4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. | 4 Se les aparecieron Elías y Moisés, y conversaban con Jesús. |
5 A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« | 5 Toma la palabra Pedro y dice a Jesús: «Rabbí, bueno es estarnos aquí. Vamos a hacer tres tiendas, una para ti, otra para Moisés y otra para Elías»; |
6 Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. | 6 - pues no sabía qué responder ya que estaban atemorizados -. |
7 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« | 7 Entonces se formó una nube que les cubrió con su sombra, y vino una voz desde la nube: «Este es mi Hijo amado, escuchadle». |
8 I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. | 8 Y de pronto, mirando en derredor, ya no vieron a nadie más que a Jesús solo con ellos. |
9 Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. | 9 Y cuando bajaban del monte les ordenó que a nadie contasen lo que habían visto hasta que el Hijo del hombre resucitara de entre los muertos. |
10 Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati« | 10 Ellos observaron esta recomendación, discutiendo entre sí qué era eso de «resucitar de entre los muertos». |
11 pa ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?« | 11 Y le preguntaban: «¿Por qué dicen los escribas que Elías debe venir primero?» |
12 A on im reče: »Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? | 12 El les contestó: «Elías vendrá primero y restablecerá todo; mas, ¿cómo está escrito del Hijo del hombre que sufrirá mucho y que será despreciado? |
13 Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.« | 13 Pues bien, yo os digo: Elías ha venido ya y han hecho con él cuanto han querido, según estaba escrito de él». |
14 Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. | 14 Al llegar donde los discípulos, vio a mucha gente que les rodeaba y a unos escribas que discutían con ellos. |
15 Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. | 15 Toda la gente, al verle, quedó sorprendida y corrieron a saludarle. |
16 A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« | 16 El les preguntó: «¿De qué discutís con ellos?» |
17 Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. | 17 Uno de entre la gente le respondió: «Maestro, te he traído a mi hijo que tiene un espíritu mudo |
18 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.« | 18 y, dondequiera que se apodera de él, le derriba, le hace echar espurnarajos, rechinar de dientes y le deja rígido. He dicho a tus discípulos que lo expulsaran, pero no han podido». |
19 On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« | 19 El les responde: «¡Oh generación incrédula! ¿Hasta cuándo estaré con vosotros? ¿Hasta cuándo habré de soportaros? ¡Traédmelo!» |
20 I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. | 20 Y se lo trajeron. Apenas el espíritu vio a Jesús, agitó violentamente al muchacho y, cayendo en tierra, se revolcaba echando espumarajos. |
21 Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! | 21 Entonces él preguntó a su padre: «¿Cuánto tiempo hace que le viene sucediendo esto?» Le dijo: «Desde niño. |
22 A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« | 22 Y muchas veces le ha arrojado al fuego y al agua para acabar con él; pero, si algo puedes, ayúdanos, compadécete de nosotros». |
23 Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« | 23 Jesús le dijo: «¡Qué es eso de si puedes! ¡Todo es posible para quien cree!» |
24 Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« | 24 Al instante, gritó el padre del muchacho: «¡Creo, ayuda a mi poca fe!» |
25 Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« | 25 Viendo Jesús que se agolpaba la gente, increpó al espíritu inmundo, diciéndole: «Espíritu sordo y mudo, yo te lo mando: sal de él y no entres más en él». |
26 Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. | 26 Y el espíritu salió dando gritos y agitándole con violencia. El muchacho quedó como muerto, hasta el punto de que muchos decían que había muerto. |
27 No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. | 27 Pero Jesús, tomándole de la mano, le levantó y él se puso en pie. |
28 Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« | 28 Cuando Jesús entró en casa, le preguntaban en privado sus discípulos: «¿Por qué nosotros no pudimos expulsarle?» |
29 Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.« | 29 Les dijo: «Esta clase con nada puede ser arrojada sino con la oración». |
30 Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. | 30 Y saliendo de allí, iban caminando por Galilea; él no quería que se supiera, |
31 Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« | 31 porque iba enseñando a sus discípulos. Les decía: «El Hijo del hombre será entregado en manos de los hombres; le matarán y a los tres días de haber muerto resucitará». |
32 No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. | 32 Pero ellos no entendían lo que les decía y temían preguntarle. |
33 I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« | 33 Llegaron a Cafarnaúm, y una vez en casa, les preguntaba: «¿De qué discutíais por el camino?» |
34 A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. | 34 Ellos callaron, pues por el camino habían discutido entre sí quién era el mayor. |
35 On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« | 35 Entonces se sentó, llamó a los Doce, y les dijo: «Si uno quiere ser el primero, sea el último de todos y el servidor de todos». |
36 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: | 36 Y tomando un niño, le puso en medio de ellos, le estrechó entre sus brazos y les dijo: |
37 »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« | 37 «El que reciba a un niño como éste en mi nombre, a mí me recibe; y el que me reciba a mí, no me recibe a mí sino a Aquel que me ha enviado». |
38 Reče mu Ivan: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« | 38 Juan le dijo: «Maestro, hemos visto a uno que expulsaba demonios en tu nombre y no viene con nosotros y tratamos de impedírselo porque no venía con nosotros». |
39 A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. | 39 Pero Jesús dijo: «No se lo impidáis, pues no hay nadie que obre un milagro invocando mi nombre y que luego sea capaz de hablar mal de mí. |
40 Tko nije protiv nas, za nas je.« | 40 Pues el que no está contra nosotros, está por nosotros». |
41 L»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« | 41 «Todo aquel que os dé de beber un vaso de agua por el hecho de que sois de Cristo, os aseguro que no perderá su recompensa». |
42 »Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« | 42 «Y al que escandalice a uno de estos pequeños que creen, mejor le es que le pongan al cuello una de esas piedras de molino que mueven los asnos y que le echen al mar. |
43 »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. | 43 Y si tu mano te es ocasión de pecado, córtatela. Más vale que entres manco en la Vida que, con las dos manos, ir a la gehenna, al fuego que no se apaga. |
| |
45 I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge bit bačen u pakao. | 45 Y si tu pie te es ocasión de pecado, córtatelo. Más vale que entres cojo en la Vida que, con los dos pies, ser arrojado a la gehenna. |
| |
47 I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, | 47 Y si tu ojo te es ocasión de pecado, sácatelo. Más vale que entres con un solo ojo en el Reino de Dios que, con los dos ojos, ser arrojado a la gehenna, |
48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. | 48 donde su gusano no muere y el fuego no se apaga; |