SCRUTATIO

Sabato, 11 ottobre 2025 - Divina Maternità  di Maria Santissima ( Letture di oggi)

Habakuk 3


font
Biblija HrvatskiDIODATI
1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.1 L’orazione del profeta Abacuc, sopra Sighionot.
2 Jahve, čuo sam za slavu tvoju,
Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu!
Ponovi ga u naše vrijeme!
Otkrij ga u naše vrijeme!
U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
2 O SIGNORE, io ho udito ciò che tu mi hai fatto udire; Signore, timore mi ha occupato; Conserva viva l’opera tua in mezzo degli anni, In mezzo degli anni che tu ci hai notificati; Nell’ira, ricordati di aver pietà
3 Bog stiže iz Temana,
a Svetac s planine Parana!
Veličanstvo njegovo zastire nebesa,
zemlja mu je puna slave.
3 Iddio venne già di Teman; E il Santo, dal monte di Paran; Sela; La sua gloria coperse i cieli, E la terra fu ripiena della sua lode.
4 Sjaj mu je k’o svjetlost,
zrake sijevaju iz njegovih ruku,
ondje mu se krije sila.
4 Ed egli avea intorno a sè uno splendore simile al sole, E de’ raggi a’ suoi lati; E quivi era il nascondimento della sua gloria.
5 Kuga pred njim ide,
groznica ga sustopice prati.
5 Davanti a lui camminava la pestilenza, E folgori uscivano dietro a lui.
6 On stane, i zemlja se trese,
on pogleda, i dršću narodi.
Tad se raspadoše vječne planine,
bregovi stari propadoše,
njegove su staze od vječnosti.
6 Egli si fermò, e misurò la terra; Egli riguardò, e rendette le genti fiacche; E i monti eterni furono scossi, E i colli antichi furono abbassati; Le andature eterne son sue.
7 Prestrašene vidjeh kušanske šatore,
čadore što dršću u zemlji midjanskoj.
7 Io ho veduto che le tende di Cusan, I padiglioni del paese di Madian, Tremarono di affanno.
8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke
ili jarost tvoja na more
te jezdiš na svojim konjima,
na pobjedničkim bojnim kolima?
8 Il Signore s’era egli adirato contro a’ fiumi? Era il tuo cruccio contro alle fiumane? Era la tua indegnazione contro al mare? Quando tu cavalcavi sopra i tuoi cavalli, I tuoi carri erano salvazione.
9 Otkrivaš svoj lûk
i otrovnim ga strijelama sitiš.
Bujicama rasijecaš tlo,
9 Il tuo arco fu tratto fuori, Il tuo parlare era esecrazioni, e dardi Sela. Tu fendesti la terra in fiumi;
10 planine dršću kad te vide,
navaljuje oblaka prolom,
bezdan diže svoj glas.
10 I monti ti videro, e tremarono; Una piena d’acque passò; L’abisso diede la sua voce, Egli levò in alto le sue mani.
11 Sunce uvis diže ruke,
mjesec u obitavalištu svojem popostaje,
pred blijeskom tvojih strijela,
pred blistavim sjajem koplja tvoga.
11 Il sole e la luna si fermarono nel loro abitacolo; Ei si camminò alla luce delle tue saette, Allo splendor del folgorar della tua lancia.
12 Jarosno po zemlji koračaš,
srdito gaziš narode.
12 Tu camminasti sopra la terra con indegnazione, Tu trebbiasti le genti con ira.
13 Iziđe da spasiš narod svoj,
da spasiš svog pomazanika;
sori vrh kuće bezbožnikove,
ogoli joj temelje do stijene.
13 Tu uscisti fuori in salute del tuo popolo, In salute sua col tuo Unto; Tu trafiggesti il capo della casa dell’empio, Spianandola da cima a fondo. Sela.
14 Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih,
koji navališe da nas s radošću satru,
kao da će potajice proždrijet’ ubogoga.
14 Tu trafiggesti, co’ suoi dardi stessi, il capo delle villate di esso; Essi venivano a guisa di turbo, per dissiparmi; Il lor trionfo era come di genti apparecchiate a divorare il povero di nascosto.
15 Gaziš po moru s konjima svojim,
po pučini silnih voda!
15 Tu camminasti co’ tuoi cavalli sopra il mare, Sopra il mucchio delle grandi acque
16 Čuo sam! Sva se moja utroba trese,
podrhtavaju mi usne na taj zvuk,
trulež prodire u kosti moje,
noge klecaju poda mnom.
Počinut ću kada dan tjeskobni
svane narodu što nas sad napada.
16 Or io ho udito, e le mie viscere si sono commosse, Le mie labbra han tremato a quella voce, Un tarlo mi è entrato nelle ossa, Io son tutto spaventato in me stesso; Come avrei io riposo nel giorno della distretta, Quando colui che darà il guasto al popolo salirà contro a lui?
17 Jer smokvino drvo neće više cvasti
niti će na lozi biti ploda,
maslina će uskratiti rod,
polja neće donijeti hrane,
ovaca će nestati iz tora,
u oborima neće biti ni gòveda.
17 Perciocchè il fico non germoglierà, E non vi sarà frutto alcuno nelle viti; La rendita dell’ulivo fallirà, E i campi non produrranno cibo; Le gregge verranno meno nelle mandre, E non vi saranno più buoi nelle stalle.
18 Ali ja ću se radovati u Jahvi
i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.
18 Ma pure, io trionferò nel Signore, Io festeggerò nell’Iddio della mia salute.
19 Jahve, moj Gospod, moja je snaga,
on mi daje noge poput košutinih
i vodi me na visine.
Zborovođi. Na žičanim glazbalima.
19 Il Signore Iddio mio è la mia forza, E renderà i miei piedi simili a que’ delle cerve, E mi condurrà sopra i miei alti luoghi. Dato al Capo de’ Musici, sopra Neghinot