Ezekiel 20

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me.	1 Et factum est in anno sep timo, in quinto mense, in de cima mensis,venerunt viri de senioribus Israel, ut interrogarent Dominum, et sederunt coramme.
2 I dođe mi riječ Jahvina: »Sine čovječji! Govori starješinama Izraelovim!	2 Et factus est sermo Domini ad me dicens:
3 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, nećete me pitati!’ – riječ je Jahve Gospoda.	3 “ Fili hominis, loqueresenioribus Israel et dices ad eos: Haec dicit Dominus Deus: Num ad interrogandumme vos venistis? Vivo ego, quia non respondebo vobis, ait Dominus Deus.
4 Hoćeš li im suditi, hoćeš li suditi, sine čovječji? Pokaži im gadosti otaca njihovih.	4 Numquid iudicabis eos, numquid iudicabis, fili hominis? Abominationes patrumeorum ostende eis.
5 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: ‘Ja sam Jahve, Bog vaš!’	5 Et dices ad eos: Haec dicit Dominus Deus: In die qua elegi Israel et levavimanum meam pro stirpe domus Iacob et apparui eis in terra Aegypti et levavimanum meam pro eis dicens: Ego Dominus Deus vester;
6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu.	6 in die illa levavi manummeam pro eis, ut educerem eos de terra Aegypti in terram, quam provideram eisfluentem lacte et melle, quae est egregia inter omnes terras.
7 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer – ja sam Jahve, Bog vaš!’	7 Et dixi ad eos:Unusquisque abominationes oculorum suorum abiciat, et in idolis Aegypti nolitepollui: ego Dominus Deus vester.
8 Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj.	8 Et irritaverunt me nolueruntque me audire;unusquisque abominationes oculorum suorum non proiecit, nec idola Aegyptireliquerunt. Et dixi, ut effunderem indignationem meam super eos et consummaremiram meam in eis in medio terrae Aegypti.
9 Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti –	9 Et feci propter nomen meum, ut nonviolaretur coram gentibus, in quarum medio erant, et inter quas apparui eis, uteducerem eos de terra Aegypti.
10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;	10 Eduxi ergo eos de terra Aegypti et duxi in desertum.
11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio;	11 Et dedi eis praeceptamea et iudicia mea ostendi eis, quae faciat homo et vivat in eis.
12 dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem.	12 Insuper et sabbata mea dedi eis, ut essent signum inter me et eos, et scirentquia ego Dominus sanctificans eos.
13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.	13 Et irritaverunt me domus Israel indeserto: in praeceptis meis non ambulaverunt et iudicia mea proiecerunt, quaefaciens homo vivet in eis, et sabbata mea violaverunt vehementer. Dixi ergo, uteffunderem furorem meum super eos in deserto et consumerem eos.
14 Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh.	14 Et fecipropter nomen meum, ne violaretur coram gentibus, de quibus eduxi eos inconspectu earum.
15 Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu,	15 Attamen ego levavi quoque manum meam super eos in deserto,ne inducerem eos in terram, quam dedi eis fluentem lacte et melle, praecipuamterrarum omnium;
16 jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima.	16 quia iudicia mea proiecerunt et in praeceptis meis nonambulaverunt et sabbata mea violaverunt, post idola enim sua cor eorumgradiebatur.
17 Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih,	17 Et pepercit oculus meus super eos, ut non interficerem eos; necconsumpsi eos in deserto.
18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: ‘Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!	18 Dixi autem ad filios eorum in solitudine: In praeceptis patrum vestrorumnolite incedere nec iudicia eorum custodiatis nec in idolis eorum polluamini.
19 Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vršite moje zakone	19 Ego Dominus Deus vester. In praeceptis meis ambulate et iudicia mea custodite etfacite ea
20 i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!’	20 et sabbata mea sanctificate, ut sint signum inter me et vos, etsciatur quia ego Dominus Deus vester.
21 Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji.	21 Et exacerbaverunt me filii; inpraeceptis meis non ambulaverunt et iudicia mea non custodierunt, ut facerentea, quae cum fecerit homo, vivet in eis, et sabbata mea violaverunt. Etcomminatus sum, ut effunderem furorem meum super eos et consummarem iram meam ineis in deserto.
22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh.	22 Averti autem manum meam et feci propter nomen meum, ut nonviolaretur coram gentibus, de quibus eduxi eos in oculis earum.
23 No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama,	23 Iterum levavimanum meam in eos in solitudine, ut dispergerem illos in nationes et ventilaremin terras,
24 jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca.	24 eo quod iudicia mea non fecissent et praecepta mea reprobassent etsabbata mea violassent et post idola patrum suorum fuissent oculi eorum.
25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju:	25 Ergoet ego dedi eis praecepta non bona et iudicia, in quibus non vivent;
26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve.	26 etpollui eos in muneribus suis, cum offerrent omne, quod aperit vulvam, uthorrorem eis incuterem, et sciant quia ego Dominus.
27 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod! ‘I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše!	27 Quam ob rem loquere ad domum Israel, fili hominis, et dices ad eos: Haecdicit Dominus Deus: Adhuc et in hoc blasphemaverunt me patres vestri, cumsprevissent me contemnentes,
28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.	28 et induxissem eos in terram, super quam levavimanum meam, ut darem eis. Viderunt omnem collem excelsum et omne lignumnemorosum et immolaverunt ibi victimas suas et dederunt ibi irritationemoblationis suae et posuerunt ibi odorem suavitatis suae et libaverunt libationessuas.
29 Upitah ih: što li znači ta uzvišica na koju se penjete?’ I tako osta ime ‘bama’, uzvišica, do dana današnjega.	29 Et dixi ad eos: Quid est excelsum, ad quod vos ingredimini? Et vocatumest nomen eius Excelsum usque ad hanc diem.
30 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?	30 Propterea dic ad domum Israel: Haec dicit Dominus Deus: Certe in via patrumvestrorum vos polluimini et post offendicula eorum vos fornicamini
31 Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘nećete me za savjet pitati!	31 et inoblatione donorum vestrorum, cum traducitis filios vestros per ignem; vospolluimini in omnibus idolis vestris usque hodie, et ego respondebo vobis, domusIsrael? Vivo ego, dicit Dominus Deus, quia non respondebo vobis.
32 I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: ‘Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveću i kamenju.’	32 Nequecogitatio mentis vestrae fiet dicentium: “Erimus sicut gentes et sicutcognationes terrarum, ut colamus ligna et lapides”.
33 Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘vladat ću vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti.	33 Vivo ego, dicit Dominus Deus, quoniam in manu forti et brachio extento et infurore effuso regnabo super vos.
34 Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!	34 Et educam vos de populis et congregabo vosde terris, in quibus dispersi estis; in manu valida et brachio extento et infurore effuso.
35 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!	35 Et adducam vos in desertum populorum et iudicio contendamvobiscum ibi facie ad faciem.
36 Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi’ – riječ je Jahve Gospoda!	36 Sicut iudicio contendi adversum patres vestrosin deserto terrae Aegypti, sic iudicio contendam vobiscum, dicit Dominus Deus,
37 ‘Provest ću vas ispod štapa svojega, podvrći vas brojenju:	37 et transire vos faciam sub baculo meo et inducam vos in vinculis foederis.
38 razlučit ću između vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali – u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!’	38 Et segregabo de vobis transgressores et impios et de terra incolatus eorumeducam eos, et terram Israel non ingredientur, et scietis quia ego Dominus.
39 ‘A vi, dome Izraelov’ – ovako govori Jahve Gospod – ‘samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vam se, poslušati i nećete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:	39 Et vos, domus Israel, haec dicit Dominus Deus: Singuli post idola vestraambulate et servite eis. Sed postea nonne audietis me et nomen meum sanctum nonpolluetis ultra in muneribus vestris et in idolis vestris?
40 na svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘služit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama.	40 In monte enimsancto meo, in monte excelso Israel, ait Dominus Deus, ibi serviet mihi omnisdomus Israel: omnes, inquam, in terra, in qua placebunt mihi; et ibi quaeramdonaria vestra et primitias oblationum vestrarum in omnibus sanctificationibusvestris.
41 Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodâ i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda.	41 In odorem suavitatis suscipiam vos, cum eduxero vos de populis etcongregavero vos de terris, in quas dispersi estis, et sanctificabor in vobis inoculis nationum.
42 Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vašim.	42 Et scietis quia ego Dominus, cum induxero vos ad terramIsrael, in terram, pro qua levavi manum meam, ut darem eam patribus vestris.
43 Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniste.	43 Et recordabimini ibi viarum vestrarum et omnium scelerum vestrorum, quibuspolluti estis, et displicebitis vobis in conspectu vestro in omnibus malitiisvestris, quas fecistis.
44 I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov!’ Tako govori Jahve Gospod!«	44 Et scietis quia ego Dominus, cum benefecero vobispropter nomen meum, non secundum vias vestras malas neque secundum sceleravestra pessima, domus Israel ”, ait Dominus Deus.