SCRUTATIO

Domenica, 12 ottobre 2025 - Nostra Signora del Pilar ( Letture di oggi)

Izaija 44


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.1 Adessi ascolta, o Giacobbe mio servo, e tu, o Israele eletto mio:
2 Ovako kaže Jahve, koji te stvorio,
koji te od utrobe sazdao i pomaže ti:
»Ne boj se, Jakove, slugo moj,
Ješurune, kog sam izabrao.
2 Queste cose, dice il Signore, che ti ha fatto, e ti ha formato, tuo aiutatore dal seno della madre: non temere, Giacobbe mio servo, e tu, o rettissimo, cui io elessi;
3 Jer na žednu ću zemlju vodu izliti
i po tlu sušnome potoke.
Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo,
i blagoslov na tvoja pokoljenja.
3 Perocché io spanderò acque sopra la terra sitibonda, e fiumane sopra la terra arida: spanderò lo spirito mio sopra la tua discendenza, e la benedizione mia sopra la tua stirpe.
4 Rast će kao trava pokraj izvora,
kao vrbe uz vode tekućice.
4 E germineranno come i salci presso le acque correnti tralle erbette.
5 Jedan će reći: ‘Ja sam Jahvin’,
drugi će se zvati imenom Jakovljevim.
Treći će sebi na ruci napisati: ‘Jahvin’
i nazvat će se imenom Izraelovim.«
5 Questi dirà: Del Signore son io: e quegli si darà il nome di Giacobbe; e l'altro scriverà sulla sua mano: Sono del Signore: e avrà nome simile a Israele.
6 Ovako govori kralj Izraelov
i otkupitelj njegov,
Jahve nad vojskama:
»Ja sam prvi i ja sam posljednji:
osim mene Boga nema.
6 Queste cose dice il Signore Re d'Israele, e il suo Redentore il Signor degli eserciti: Io il primo, ed io l'ultimo, e non è Dio fuori di me.
7 Tko je kao ja? Nek’ ustane i govori,
nek’ navijesti i nek’ mi razloži!
Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo?
Nek’ nam navijesti što će još doći!
7 Chi è simile a me? Si dichiari, e si spieghi, ed esponga a me l'ordine delle cose dal tempo, in cui fondai l'antica gente: e le cose imminenti, e le e future annunzino ad essi.
8 Ne plašite se, ne bojte se:
nisam li vam to odavna navijestio i otkrio?
Vi ste mi svjedoci: ima li Boga
osim mene?
Ima li Stijene? Ja ne znam!«
8 Non temete, non vi turbate: ab antico io le feci sapere a te, e le predissi: voi siete a me testimoni; v'ha egli Dio fuori di me, e faccitore, che siami ignoto?
9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu.9 I fabbricatori degl'idoli son tutti un niente, e queste cose, che più amano, non saran loro di alcun giovamento. Eglino per lor confusione son testimonj, come per lor vergogna quegli né veggono, né intendono.
10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje?10 Chi ardi di formare un Dio, e gettò una statua buona a nulla?
11 Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek’ se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.11 Ecco, che tutti coloro, che a ciò hanno parte, saranno confusi: perocché questi sono artigiani uomini: si adunino tutti quanti, e si presentino, e tremeranno, e saran tutti svergognati.
12 Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.12 Il fabbro opera colla lima; col fuoco, e col martello forma l'idolo, lavorando a gran forza di braccia; e patirà la fame, e verrà meno, e spossato non anelerà a ber acqua.
13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu.13 Lo scultore in legno stende la sua regola, formai l'idolo collo scalpello, lo dirizza a squadra, gli dà il suo contorno, e fa l'immagine di un uomo, com' uomo di bell'aspetto, che risegga in un tempio.
14 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše.14 Tronca i cedri, porta via il leccio, e la quercia invecchiata tralle piante della foresta; e pianta un pino, che si fa rigoglioso mediante la pioggia.
15 Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se.15 E gli uomini se ne servono per bruciare: egli ne prende, e si scalda; e col fuoco che ne fa, cuoce il pane: di quello poi, che rimane compone un Dio, e l'adora: ne fa un simolacro, e dinanzi a lui s'inginocchia.
16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se; grije se i govori: »Ah, grijem se i uživam uz vatru.«16 E una metà la consumò a far fuoco, e coll'altra metà fé cuocere la carne per mangiare; e si saziò, e si riscaldò, e disse: bene sta, mi son riscaldato, ho visto il fuoco.
17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: »Spasi me, jer si ti moj bog.«17 Di quello poi, che avanzò se ne fece egli un Dio, e una statua: si incurva dinanzi ad essa, e l'adora, e la prega, dicendo: Salvami, tu se' il mio Dio.
18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči, pa ne vide, i srce, pa ne shvaćaju.18 Sono ignoranti, sono senza intelletto: sono inverniciati gli occhi loro, affinchè non veggano, e col loro cuor non intendano.
19 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: »Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?«19 Non ripensano colla loro mente, né comprendono, né hanno senso per dire: Della metà ne feci fuoco, e su' suoi carboni cossi il pane; cossi le carni, e mangiai, e di quel, che resta ne farò un idolo? Mi prostrerò davanti ad un pezzo di legno?
20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasiti svog života i nikad neće reći: »Nije li varka ovo u mojoj desnici?«20 Una parte di esso è cenere; un cuore stolto lo adora, e non illumina sestesso con dire: Forse l'opera della mia destra è menzogna.
21 Sjeti se toga, Jakove,
i ti, Izraele, jer si sluga moj!
Ja sam te stvorio i sluga si mi,
Izraele, neću te zaboraviti!
21 Ricorditi di tali cose, o Giacobbe, e tu Israele: perocché tu se' mio servo. Io ti formai: servo mio tu se', o Israele, non iscordarti di me.
22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine
i grijehe tvoje poput oblaka.
Meni se obrati
jer ja sam te otkupio.
22 Ho sciolte qual nuvola le tue iniquità, e qual nebbia i tuoi peccati; ritorna a me, perch'io t'ho redento.
23 Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio!
Orite se, dubine zemljine!
Odjekujte radošću, planine,
i vi, šume, sa svim svojim drvećem!
Jer Jahve je otkupio Jakova,
proslavio se u Izraelu!
23 Cantate laude, o cieli; perocché il Signore ha fatto misericordia: giubilate, estreme parti della terra, monti, selve, e piante tutte risuonate di canzoni di laude: perchè il Signore ha riscattato Giacobbe, e sarà esaltato in Israele.
24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj
i tvorac tvoj od utrobe:
»Ja sam Jahve koji sam sve stvorio,
koji sam nebesa sam razapeo,
i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.
24 Queste cose dice il Signore redentor tuo, che ti formò nel sen della madre: Io sono il Signore, che fo tutte le cose; che solo distendo i cieli, e fondo la terra, e nissuno è con me.
25 Ja osujećujem znamenja vrača,
i čarobnjake u luđake promećem;
silim mudrace da ustuknu
i mudrost im obraćam u bezumlje,
25 Io, che vani rendo i presagi degl'indovini, e tolgo il senno agli astrologi: e fo cadere all'indietro i sapienti, e la loro scienza fo divenire stoltezza.
26 ali potvrđujem riječ sluge svojega,
ispunjam naum svojih glasnika.
Ja govorim Jeruzalemu: ‘Naseli se!’
I gradovima judejskim: ‘Sagradite se!’
Iz razvalina ja ih podižem.
26 Io son colui, che riduce ad effetto la parola del suo servo, e adempie gli oracoli de' suoi nunzj. Io, che dico a Gerusalemme: Tu sarai abitata; e alle città di Giuda: Voi sarete ristorate, e renderò vita a' vostri deserti.
27 Ja govorim moru: ‘Presahni!
Presušujem ti rijeke.’
27 Io, che dico all'abisso: Asciugati, e io farò seccare le tue correnti.
28 Ja govorim Kiru: ‘Pastiru moj!’
I on će sve želje moje ispuniti
govoreći Jeruzalemu: ‘Sagradi se!’
i Hramu: ‘Utemelji se!’«
28 Io, che dico a Ciro: Tu se' il mio pastore, tu adempirai tutti i miei voleri. Io, che dico a Gerusalemme: Tu sarai riedificata: e al tempio: Tu sarai rifabbricato.