Knjiga Mudrosti 14

Biblija Hrvatski	DIODATI
1 Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomoć drvo koje je slabije od drvene lađe što ga nosi.
2 Jer je nju izmislila težnja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska.
3 Ali njome upravlja tvoja providnost, Oče, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu:
4 pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati.
5 Jer ti nećeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.
6 Pa i nekoć, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.
7 Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,
8 a prokleta krivobožačka rukotvorina i onaj koji je načini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.
9 Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova,
10 izrađevina i izrađivač bit će jednako kažnjeni.
11 Zato će osuda pasti na kumire neznabožačke, jer su postali gnusoba među stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumničkim nogama.
12 Pronalazak kumirâ bio je početak bluda i njihovo je otkriće izopačilo život.
13 Nije ih bilo u početku niti će ih biti dovijeka.
14 Jer su došli na svijet po ispraznosti čovječjoj i zato im je određen konac brz.
15 Neki otac, satrt prijevremenom žalošću, načini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i dojučerašnjeg mrtvaca sad već kao boga štuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve.
16 U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni običaj i počeše ga kao zakon čuvati,
17 i po zapovijedi vladarâ uvelo se štovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati, jer su predaleko od njih prebivali, približavahu sebi njihovo daleko obličje, načinivši od čašćenog kralja vidljiv lik da mu nenazočnu revno laskaju kao da je nazočan.
18 A i častoljublje umjetnika navodilo je na sve jače štovanje i one koji kralja nisu poznali.
19 Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umijećem da obličje bude što ljepše,
20 te je svjetina, ponesena ljepotom djela, počela pridavati božanske počasti onomu koga je nedavno slavila kao čovjeka.
21 I to postade zamka životu: robujući nesreći ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje.
22 I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.
23 Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili priređuju bijesne gozbe s čudnim običajima.
24 Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.
25 Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,
26 uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskvrnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost.
27 Jer je krivoboštvo početak, uzrok i kraj svakog zla.
28 Ili bjesne na svojim zabavama, ili izriču lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu.
29 Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da će okajavati lažne prisege.
30 Ali će ih za oboje stići kazna: što su služeći idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu prezirući sve što je sveto.
31 Jer se prijestupima bezbožničkim uvijek osvećuje – ne moć prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike.