Psalmi 42

Biblija Hrvatski	BIBBIA TINTORI
1 Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.	1 (Salmo di David). Sii mio giudice, o Dio, prendi a cuore la mia causa contro gente profana; liberami dall'uomo iniquo ed ingannatore.
2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.	2 Tu sei la mia forza. Perchè mi respingi? Perchè debbo andare mesto, mentre mi affligge il nemico?
3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?	3 Irraggia la tua luce, la tua verità: esse mi guidino e mi accompagnino al tuo santo monte, ai tuoi Tabernacoli.
4 Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«	4 Allora mi accosterò all'altare di Dio, al Dio che allieta la mia giovinezza, e ti loderò sulla cetra, o Dio, o Dio mio.
5 Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć’ ih k domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.	5 Ma tu perchè sei triste, anima mia? Perchè, ti turbi? Spera in Dio, chè mi sarà dato di lodarlo ancora, la mia salute, il mio Dio.
6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
9 Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.
10 Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«
11 Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!