1 Prorok Elizej pozva jednoga od proročkih sinova i reče mu: »Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead. | 1 וֶאֱלִישָׁע הַנָּבִיא קָרָא לְאַחַד מִבְּנֵי הַנְּבִיאִים וַיֹּאמֶר לֹו חֲגֹר מָתְנֶיךָ וְקַח פַּךְ הַשֶּׁמֶן הַזֶּה בְּיָדֶךָ וְלֵךְ רָמֹת גִּלְעָד |
2 Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga nađeš, izvedi ga između njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu. | 2 וּבָאתָ שָׁמָּה וּרְאֵהשָׁ־ם יֵהוּא בֶן־יְהֹושָׁפָט בֶּן־נִמְשִׁי וּבָאתָ וַהֲקֵמֹתֹו מִתֹּוך אֶחָיו וְהֵבֵיאתָ אֹתֹו חֶדֶר בְּחָדֶר |
3 I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: ‘Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.’ Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj.« | 3 וְלָקַחְתָּ פַךְ־הַשֶּׁמֶן וְיָצַקְתָּ עַל־רֹאשֹׁו וְאָמַרְתָּ כֹּה־אָמַר יְהוָה מְשַׁחְתִּיךָ לְמֶלֶךְ אֶל־יִשְׂרָאֵל וּפָתַחְתָּ הַדֶּלֶת וְנַסְתָּה וְלֹא תְחַכֶּה |
4 Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead. | 4 וַיֵּלֶךְ הַנַּעַר הַנַּעַר הַנָּבִיא רָמֹת גִּלְעָד |
5 Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reče: »Imam ti riječ reći, zapovjedniče!« Jehu upita: »Komu od nas?« On odgovori: »Tebi, zapovjedniče!« | 5 וַיָּבֹא וְהִנֵּה שָׂרֵי הַחַיִל יֹשְׁבִים וַיֹּאמֶר דָּבָר לִי אֵלֶיךָ הַשָּׂר וַיֹּאמֶר יֵהוּא אֶל־מִי מִכֻּלָּנוּ וַיֹּאמֶר אֵלֶיךָ הַשָּׂר |
6 Jehu tada ustade i uđe u kuću. Mladi mu čovjek izli ulje na glavu i reče mu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom. | 6 וַיָּקָם וַיָּבֹא הַבַּיְתָה וַיִּצֹק הַשֶּׁמֶן אֶל־רֹאשֹׁו וַיֹּאמֶר לֹו כֹּה־אָמַר יְהוָה אֱלֹהֵי יִשְׂרָאֵל מְשַׁחְתִּיךָ לְמֶלֶךְ אֶל־עַם יְהוָה אֶל־יִשְׂרָאֵל |
7 Ti ćeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja ću osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli | 7 וְהִכִּיתָה אֶת־בֵּית אַחְאָב אֲדֹנֶיךָ וְנִקַּמְתִּי דְּמֵי ׀ עֲבָדַי הַנְּבִיאִים וּדְמֵי כָּל־עַבְדֵי יְהוָה מִיַּד אִיזָבֶל |
8 i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit ću Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. | 8 וְאָבַד כָּל־בֵּית אַחְאָב וְהִכְרַתִּי לְאַחְאָב מַשְׁתִּין בְּקִיר וְעָצוּר וְעָזוּב בְּיִשְׂרָאֵל |
9 Učinit ću s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina. | 9 וְנָתַתִּי אֶת־בֵּית אַחְאָב כְּבֵית יָרָבְעָם בֶּן־נְבָט וּכְבֵית בַּעְשָׁא בֶן־אֲחִיָּה |
10 A Izebelu će proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neće pokopati.’« – Zatim otvori vrata i pobježe. | 10 וְאֶת־אִיזֶבֶל יֹאכְלוּ הַכְּלָבִים בְּחֵלֶק יִזְרְעֶאל וְאֵין קֹבֵר וַיִּפְתַּח הַדֶּלֶת וַיָּנֹס |
11 Jehu iziđe k časnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: »Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?« On im odgovori: »Znate čovjeka i besjedu njegovu.« | 11 וְיֵהוּא יָצָא אֶל־עַבְדֵי אֲדֹנָיו וַיֹּאמֶר לֹו הֲשָׁלֹום מַדּוּעַ בָּא־הַמְשֻׁגָּע הַזֶּה אֵלֶיךָ וַיֹּאמֶר אֲלֵיהֶם אַתֶּם יְדַעְתֶּם אֶת־הָאִישׁ וְאֶת־שִׂיחֹו |
12 Oni rekoše: »Ne znamo! Kazuj nam!« On im reče: »Govorio mi je tako i tako i rekao mi: ‘Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.’« | 12 וַיֹּאמְרוּ שֶׁקֶר הַגֶּד־נָא לָנוּ וַיֹּאמֶר כָּזֹאת וְכָזֹאת אָמַר אֵלַי לֵאמֹר כֹּה אָמַר יְהוָה מְשַׁחְתִּיךָ לְמֶלֶךְ אֶל־יִשְׂרָאֵל |
13 Odmah oni uzeše svoje ogrtače i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: »Jehu je kralj!« | 13 וַיְמַהֲרוּ וַיִּקְחוּ אִישׁ בִּגְדֹו וַיָּשִׂימוּ תַחְתָּיו אֶל־גֶּרֶם הַמַּעֲלֹות וַיִּתְקְעוּ בַּשֹּׁופָר וַיֹּאמְרוּ מָלַךְ יֵהוּא |
14 Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama – Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja. | 14 וַיִּתְקַשֵּׁר יֵהוּא בֶּן־יְהֹושָׁפָט בֶּן־נִמְשִׁי אֶל־יֹורָם וְיֹורָם הָיָה שֹׁמֵר בְּרָמֹת גִּלְעָד הוּא וְכָל־יִשְׂרָאֵל מִפְּנֵי חֲזָאֵל מֶלֶךְ־אֲרָם |
15 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da liječi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. – I reče Jehu: »Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel.« | 15 וַיָּשָׁב יְהֹורָם הַמֶּלֶךְ לְהִתְרַפֵּא בִיְזְרְעֶאל מִן־הַמַּכִּים אֲשֶׁר יַכֻּהוּ אֲרַמִּים בְּהִלָּחֲמֹו אֶת־חֲזָאֵל מֶלֶךְ אֲרָם וַיֹּאמֶר יֵהוּא אִם־יֵשׁ נַפְשְׁכֶם אַל־יֵצֵא פָלִיט מִן־הָעִיר לָלֶכֶת [לְגִּיד כ] (לְהַגִּיד ק) בְּיִזְרְעֶאל |
16 Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti. | 16 וַיִּרְכַּב יֵהוּא וַיֵּלֶךְ יִזְרְעֶאלָה כִּי יֹורָם שֹׁכֵב שָׁמָּה וַאֲחַזְיָה מֶלֶךְ יְהוּדָה יָרַד לִרְאֹות אֶת־יֹורָם |
17 Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videći da dolazi Jehuova četa, javi: »Vidim nekakvu četu.« Joram naredi: »Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita je li sve s mirom.« | 17 וְהַצֹּפֶה עֹמֵד עַל־הַמִּגְדָּל בְּיִזְרְעֶאל וַיַּרְא אֶת־שִׁפְעַת יֵהוּא בְּבֹאֹו וַיֹּאמֶר שִׁפְעַת אֲנִי רֹאֶה וַיֹּאמֶר יְהֹורָם קַח רַכָּב וּשְׁלַח לִקְרָאתָם וְיֹאמַר הֲשָׁלֹום |
18 Ode konjanik preda nj i reče: »Ovako veli kralj: ‘Je li sve s mirom?’« – Jehu odgovori: »Što te briga je li s mirom? Hajde za mnom.« Stražar javi: »Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraća.« | 18 וַיֵּלֶךְ רֹכֵב הַסּוּס לִקְרָאתֹו וַיֹּאמֶר כֹּה־אָמַר הַמֶּלֶךְ הֲשָׁלֹום וַיֹּאמֶר יֵהוּא מַה־לְּךָ וּלְשָׁלֹום סֹב אֶל־אַחֲרָי וַיַּגֵּד הַצֹּפֶה לֵאמֹר בָּא־הַמַּלְאָךְ עַד־הֵם וְלֹא־שָׁב |
19 Kralj posla drugoga konjanika. Taj dođe k njima i upita: »Ovako veli kralj: ‘Je li sve s mirom?’« – Jehu mu odgovori: »Što te briga je li s mirom? Hajde za mnom.« | 19 וַיִּשְׁלַח רֹכֵב סוּס שֵׁנִי וַיָּבֹא אֲלֵהֶם וַיֹּאמֶר כֹּה־אָמַר הַמֶּלֶךְ שָׁלֹום וַיֹּאמֶר יֵהוּא מַה־לְּךָ וּלְשָׁלֹום סֹב אֶל־אַחֲרָי |
20 Stražar opet javi: »Došao je do njih, ali se ne vraća. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!« | 20 וַיַּגֵּד הַצֹּפֶה לֵאמֹר בָּא עַד־אֲלֵיהֶם וְלֹא־שָׁב וְהַמִּנְהָג כְּמִנְהַג יֵהוּא בֶן־נִמְשִׁי כִּי בְשִׁגָּעֹון יִנְהָג |
21 Joram reče: »Preži!« I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziđoše, svaki u svojim kolima, ususret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. | 21 וַיֹּאמֶר יְהֹורָם אֱסֹר וַיֶּאְסֹר רִכְבֹּו וַיֵּצֵא יְהֹורָם מֶלֶךְ־יִשְׂרָאֵל וַאֲחַזְיָהוּ מֶלֶךְ־יְהוּדָה אִישׁ בְּרִכְבֹּו וַיֵּצְאוּ לִקְרַאת יֵהוּא וַיִּמְצָאֻהוּ בְּחֶלְקַת נָבֹות הַיִּזְרְעֵאלִי |
22 Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: »Je li sve u miru, Jehu?« Ovaj odgovori: »Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga čaranja?« | 22 וַיְהִי כִּרְאֹות יְהֹורָם אֶת־יֵהוּא וַיֹּאמֶר הֲשָׁלֹום יֵהוּא וַיֹּאמֶר מָה הַשָּׁלֹום עַד־זְנוּנֵי אִיזֶבֶל אִמְּךָ וּכְשָׁפֶיהָ הָרַבִּים |
23 Joram okrenu i udari u bijeg govoreći Ahazji: »Izdaja, Ahazja!« | 23 וַיַּהֲפֹךְ יְהֹורָם יָדָיו וַיָּנֹס וַיֹּאמֶר אֶל־אֲחַזְיָהוּ מִרְמָה אֲחַזְיָה |
24 Jehu se lati lûka, ustrijeli Jorama među pleća: strijela mu prođe posred srca te se on sruši u kola. | 24 וְיֵהוּא מִלֵּא יָדֹו בַקֶּשֶׁת וַיַּךְ אֶת־יְהֹורָם בֵּין זְרֹעָיו וַיֵּצֵא הַחֵצִי מִלִּבֹּו וַיִּכְרַע בְּרִכְבֹּו |
25 Jehu reče svome dvorjaniku Bidkaru: »Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreče protiv njega: | 25 וַיֹּאמֶר אֶל־בִּדְקַר [שְׁלֹשָׁה כ] (שָׁלִשֹׁו ק) א הַשְׁלִכֵהוּ בְּחֶלְקַת שְׂדֵה נָבֹות הַיִּזְרְעֵאלִי כִּי־זְכֹר אֲנִי וָאַתָּה אֵת רֹכְבִים צְמָדִים אַחֲרֵי אַחְאָב אָבִיו וַיהוָה נָשָׂא עָלָיו אֶת־הַמַּשָּׂא הַזֶּה |
26 ‘Kunem se: kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova’, riječ je Jahvina, ‘tako ću ti vratiti isto na ovome polju’, riječ je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema riječi Jahvinoj.« | 26 אִם־לֹא אֶת־דְּמֵי נָבֹות וְאֶת־דְּמֵי בָנָיו רָאִיתִי אֶמֶשׁ נְאֻם־יְהוָה וְשִׁלַּמְתִּי לְךָ בַּחֶלְקָה הַזֹּאת נְאֻם־יְהוָה וְעַתָּה שָׂא הַשְׁלִכֵהוּ בַּחֶלְקָה כִּדְבַר יְהוָה |
27 Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: »Ubijte i njega!« Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije. | 27 וַאֲחַזְיָה מֶלֶךְ־יְהוּדָה רָאָה וַיָּנָס דֶּרֶךְ בֵּית הַגָּן וַיִּרְדֹּף אַחֲרָיו יֵהוּא וַיֹּאמֶר גַּם־אֹתֹו הַכֻּהוּ אֶל־הַמֶּרְכָּבָה בְּמַעֲלֵה־גוּר אֲשֶׁר אֶת־יִבְלְעָם וַיָּנָס מְגִדֹּו וַיָּמָת שָׁם |
28 Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. | 28 וַיַּרְכִּבוּ אֹתֹו עֲבָדָיו יְרוּשָׁלְָמָה וַיִּקְבְּרוּ אֹתֹו בִקְבֻרָתֹו עִם־אֲבֹתָיו בְּעִיר דָּוִד׃ פ |
29 Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom. | 29 וּבִשְׁנַת אַחַת עֶשְׂרֵה שָׁנָה לְיֹורָם בֶּן־אַחְאָב מָלַךְ אֲחַזְיָה עַל־יְהוּדָה |
30 A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza oči, uresi glavu i pogleda s prozora. | 30 וַיָּבֹוא יֵהוּא יִזְרְעֶאלָה וְאִיזֶבֶל שָׁמְעָה וַתָּשֶׂם בַּפּוּךְ עֵינֶיהָ וַתֵּיטֶב אֶת־רֹאשָׁהּ וַתַּשְׁקֵף בְּעַד הַחַלֹּון |
31 I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reče: »Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?« | 31 וְיֵהוּא בָּא בַשָּׁעַר וַתֹּאמֶר הֲשָׁלֹום זִמְרִי הֹרֵג אֲדֹנָיו |
32 Jehu okrenu lice prema prozoru i reče: »Tko je sa mnom, tko?« I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. | 32 וַיִּשָּׂא פָנָיו אֶל־הַחַלֹּון וַיֹּאמֶר מִי אִתִּי מִי וַיַּשְׁקִיפוּ אֵלָיו שְׁנַיִם שְׁלֹשָׁה סָרִיסִים |
33 On reče: »Bacite je dolje.« I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. | 33 וַיֹּאמֶר [שִׁמְטֻהוּ כ] (שִׁמְטוּהָ ק) וַיִּשְׁמְטוּהָ וַיִּז מִדָּמָהּ אֶל־הַקִּיר וְאֶל־הַסּוּסִים וַיִּרְמְסֶנָּה |
34 Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: »Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći.« | 34 וַיָּבֹא וַיֹּאכַל וַיֵּשְׁתְּ וַיֹּאמֶר פִּקְדוּ־נָא אֶת־הָאֲרוּרָה הַזֹּאת וְקִבְרוּהָ כִּי בַת־מֶלֶךְ הִיא |
35 I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. | 35 וַיֵּלְכוּ לְקָבְרָהּ וְלֹא־מָצְאוּ בָהּ כִּי אִם־הַגֻּלְגֹּלֶת וְהָרַגְלַיִם וְכַפֹּות הַיָּדָיִם |
36 Vratiše se i javiše, a Jehu reče: »To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: ‘U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. | 36 וַיָּשֻׁבוּ וַיַּגִּידוּ לֹו וַיֹּאמֶר דְּבַר־יְהוָה הוּא אֲשֶׁר דִּבֶּר בְּיַד־עַבְדֹּו אֵלִיָּהוּ הַתִּשְׁבִּי לֵאמֹר בְּחֵלֶק יִזְרְעֶאל יֹאכְלוּ הַכְּלָבִים אֶת־בְּשַׂר אִיזָבֶל |
37 Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.’« | 37 [וְהָיָת כ] (וְהָיְתָה ק) נִבְלַת אִיזֶבֶל כְּדֹמֶן עַל־פְּנֵי הַשָּׂדֶה בְּחֵלֶק יִזְרְעֶאל אֲשֶׁר לֹא־יֹאמְרוּ זֹאת אִיזָבֶל׃ פ |