1 POI Mosè ed Aaronne vennero a Faraone, e gli dissero: Così ha detto il Signore Iddio d’Israele: Lascia andare il mio popolo, acciocchè mi celebri una festa nel deserto. | 1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.’« |
2 Ma Faraone disse: Chi è il Signore, che io ubbidisca alla sua voce, per lasciare andare Israele? Io non conosco il Signore, e anche non lascerò andare Israele | 2 »Tko je taj Jahve da ga ja poslušam«, odvrati faraon, »i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce.« |
3 Ed essi dissero: L’Iddio degli Ebrei ci ha scontrati; deh! lascia che noi andiamo tre giornate di cammino nel deserto, e che sacrifichiamo al Signore Iddio nostro; che talora egli non si avventi sopra noi con pestilenza, o con la spada. | 3 »Bog Hebreja objavio nam se«, rekoše. »Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.« |
4 E il re di Egitto disse loro: O Mosè ed Aaronne, perchè distraete il popolo dalle sue opere? andate a’ vostri incarichi. | 4 Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. |
5 Faraone disse ancora: Ecco, ora il popolo del paese è in gran numero; e voi lo fate restare da’ suoi incarichi. | 5 Sad kad se svjetina tako umnožila«, nastavi faraon, »vi biste ih od posla odvratili?« |
6 E quell’istesso giorno Faraone comandò a’ commissari costituiti sopra il popolo, e a’ rettori d’esso, e disse: | 6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: |
7 Non continuate più a dar della paglia a questo popolo, per fare i mattoni, come avete fatto per addietro; vadano essi medesimi, e raccolgansi della paglia. | 7 »Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. |
8 E pure imponete loro la medesima somma di mattoni che facevano per addietro; non diminuitene nulla; perciocchè essi sono oziosi, e però gridano, dicendo: Andiamo, sacrifichiamo all’Iddio nostro. | 8 A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: ‘Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!’ |
9 Sia il lavoro aggravato sopra questi uomini; e lavorino intorno ad esso, e non attendano a parole di menzogna | 9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje na klevete!« |
10 I commissari adunque del popolo, e i rettori di esso, uscirono fuori, e dissero al popolo: Così ha detto Faraone: Io non vi darò più paglia. | 10 Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: »Ovako poručuje faraon: ‘Neću vam više nabavljati slame. |
11 Andate voi medesimi, e prendetevi della paglia dovunque ne troverete; perciocchè nulla sarà diminuito del vostro lavoro. | 11 Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.’« |
12 E il popolo si sparse per tutto il paese di Egitto, per raccoglier della stoppia in luogo di paglia. | 12 Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. |
13 E i commissari sollecitavano, dicendo: Fornite le vostre opere, giorno per giorno, come quando avevate della paglia. | 13 A nadglednici ih gonili: »Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali.« |
14 E i rettori dei figliuoli d’Israele, i quali i commissari di Faraone aveano costituiti sopra loro, furono battuti; e fu lor detto: Perchè non avete voi fornito ieri ed oggi la somma de’ mattoni che vi è imposta, come per addietro? | 14 A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: »Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?« |
15 E i rettori de’ figliuoli d’Israele vennero, e gridarano a Faraone, dicendo: Perchè fai così a’ tuoi servitori? | 15 Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: »Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? |
16 E’ non si dà paglia a’ tuoi servitori, e pur ci dicono: Fate de’ mattoni; ed ora i tuoi servitori son battuti; e il tuo popolo commette fallo. | 16 Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku! Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!« |
17 Ed egli disse: Voi siete oziosi, voi siete oziosi; perciò dite: Andiamo, sacrifichiamo al Signore. | 17 »Lijenčine ste vi! Lijenčine!« – odgovori faraon. »Stoga i kažete: ‘Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!’ |
18 Ora dunque andate, lavorate; e’ non vi si darà paglia, e pur renderete la somma de’ mattoni. | 18 Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke.« |
19 E i rettori de’ figliuoli d’Israele, veggendoli a mal partito, essendo lor detto: Non diminuite nulla de’ mattoni impostivi giorno per giorno, | 19 Arona Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: »Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!« |
20 quando uscirono d’appresso a Faraone, scontrarono Mosè ed Aaronne, che si presentarono davanti a loro. | 20 Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. |
21 Ed essi dissero loro: Il Signore riguardi a voi, e facciane giudicio; conciossiachè voi abbiate renduto puzzolente l’odor nostro appo Faraone, e appo i suoi servitori, dando loro in mano la spada per ucciderci. | 21 »Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!« – dobace im. »Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju.« |
22 E MOSÈ ritornò al Signore, e disse: Signore, perchè hai fatto questo male a questo popolo? perchè mi hai mandato? | 22 Mojsije se vrati Jahvi i reče: »Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? |
23 Conciossiachè dacchè io son venuto a Faraone, per parlargli in nome tuo, egli abbia trattato male questo popolo; e tu non hai punto liberato il tuo popolo | 23 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod.« |