Danielis 7

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Anno primo Balthasar regis Babylonis Daniel somnium vidit et visionemcapitis eius in cubili suo; tunc et somnium scripsit. Caput verborum, quaelocutus est.	1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.
2 Respondit Daniel et dixit: “ Videbam in visione mea nocte: etecce quattuor venti caeli conturbabant mare Magnum,	2 Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more.
3 et quattuor bestiaegrandes ascendebant de mari diversae inter se.	3 Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija.
4 Prima quasi leaena et alashabebat aquilae; aspiciebam, donec evulsae sunt alae eius; et sublata est deterra et super pedes quasi homo stetit, et cor hominis datum est ei.	4 Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje.
5 Et eccebestia alia, secunda, similis urso in parte stetit, et tres costae erant in oreeius et in dentibus eius; et sic dicebant ei: “Surge, comede carnes plurimas”.	5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: »Ustani, nažderi se mesa!«
6 Post hoc aspiciebam, et ecce alia quasi pardus et alas habebat avis quattuorsuper se, et quattuor capita erant in bestia; et potestas data est ei.	6 Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć.
7 Posthoc aspiciebam in visione noctis, et ecce bestia quarta terribilis atquemirabilis et fortis nimis; dentes ferreos habebat magnos, comedens atquecomminuens et reliqua pedibus suis conculcans; dissimilis autem erat ceterisbestiis, quas videram ante eam, et habebat cornua decem.	7 Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova.
8 Considerabam cornua,et ecce cornu aliud parvulum ortum est de medio eorum, et tria de cornibusprimis evulsa sunt a facie eius; et ecce oculi quasi oculi hominis erant incornu isto, et os loquens ingentia.	8 Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.
9 Aspiciebam, donec throni positi sunt, et Antiquus dierum sedit. Vestimentum eius quasi nix candidum, et capilli capitis eius quasi lana munda; thronus eius flammae ignis, rotae eius ignis accensus.	9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj.
10 Fluvius igneus effluebat et egrediebatur a facie eius; milia milium ministrabant ei, et decies milies centena milia assistebant ei: iudicium sedit, et libri aperti sunt.	10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.
11 Aspiciebam tunc propter vocem sermonum grandium, quos cornu illud loquebatur;et vidi quoniam interfecta esset bestia, et perisset corpus eius, et traditaesset ad comburendum igni;	11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bî ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.
12 aliarum quoque bestiarum ablata esset potestas, ettempora vitae constituta essent eis usque ad tempus et tempus.	12 Ostalim nemanima vlast bî oduzeta, ali im duljina života bî na jedno vrijeme i rok.
13 Aspiciebam ergo in visione noctis: et ecce cum nubibus caeli quasi Filius hominis veniebat et usque ad Antiquum dierum pervenit, et in conspectu eius obtulerunt eum;	13 Sinu čovječjemu Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.
14 et data sunt ei potestas et honor et regnum; et omnes populi, tribus et linguae ipsi servierunt: potestas eius potestas aeterna, quae non auferetur, et regnum eius, quod non corrumpetur.	14 Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.
15 Horruit spiritus meus: ego Daniel territus sum in his, et visiones capitismei conturbaverunt me.	15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše.
16 Accessi ad unum de assistentibus et veritatemquaerebam ab eo de omnibus his; qui dixit mihi et interpretationem sermonumedocuit me:	16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:
17 “Hae bestiae magnae quattuor, quattuor regna consurgent deterra;	17 »One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji.
18 suscipient autem regnum sancti Dei altissimi et obtinebunt regnumusque in saeculum et saeculum saeculorum”.	18 Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.«
19 Post hoc volui diligenter discere de bestia quarta, quae erat dissimilisvalde ab omnibus his et terribilis nimis, dentes ferrei et ungues eius aerei,comedens et comminuens et reliquias pedibus suis conculcans,	19 Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše;
20 et de cornibusdecem, quae habebat in capite, et de alio, quod ortum fuerat ante, et cecideranttria cornua, de cornu illo, quod habebat oculos et os loquens grandia et maiuserat ceteris.	20 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi.
21 Aspiciebam, et ecce cornu illud faciebat bellum adversussanctos et praevalebat eis,	21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,
22 donec venit Antiquus dierum et iudicium deditsanctis Excelsi, et tempus advenit, et regnum obtinuerunt sancti.	22 dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.
23 Et sic ait:“Bestia quarta regnum quartum erit in terra, quod maius erit omnibus regnis etdevorabit universam terram et conculcabit et comminuet eam.	23 On reče: »Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit’ je i smrviti.
24 Porro cornuadecem regni decem reges erunt; et alius consurget post eos et ipse potentiorerit prioribus et tres reges humiliabit	24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih – i oborit će tri kralja.
25 et sermones contra Excelsum loqueturet sanctos Altissimi conteret et putabit quod possit mutare tempora et legem, ettradentur in manu eius usque ad tempus et tempora et dimidium temporis;	25 On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.
26 etiudicium sedebit, et potentiam eius auferent, ut conteratur et dispereat usquein finem;	26 Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti.
27 regnum autem et potestas et magnitudo regnorum, quae sunt subteromne caelum, detur populo sanctorum Altissimi, cuius regnum regnum sempiternumest, et omnes reges servient ei et oboedient” ”.	27 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.«
28 Hucusque finis verbi.Ego Daniel multum cogitationibus meis conturbabar, et facies mea mutata est inme; verbum autem in corde meo conservavi.	28 Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu.