Jó 6

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Iob dixit:	1 A Job progovori i reče:
2 “ Utinam appenderetur aegritu do mea, et calamitatem meam assumerent in statera!	2 »O, kad bi se jad moj izmjeriti mog’o, a nevolje moje stavit’ na tezulju!
3 Nunc vero arena maris haec gravior apparet, inde verbis meis haesito.	3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
4 Quia sagittae Omnipotentis in me sunt, quarum venenum ebibit spiritus meus; et terrores Dei militant contra me.	4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
5 Numquid rugiet onager, cum habueritherbam? Aut mugiet bos, cum ante praesepe plenum steterit?	5 Ta, kraj svježe trave njače li magarac, mûče li goveče kraj punih jasala?
6 Aut poterit comedi insulsum, quod non est sale conditum? Aut poterit gustari herba insulsa?	6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
7 Quae prius nolebat tangere anima mea, nunc prae angustia cibi mei sunt.	7 Al’ ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
8 Quis det, ut veniat petitio mea, et, quod exspecto, tribuat mihi Deus?	8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
9 Utinam Deus me conterat; solvat manum suam et succidat me!	9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
10 Et haec mihi sit consolatio, et exsultabo vel in pavore, qui non parcat, nec celabo sermones Sancti.	10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog’o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
11 Quae est enim fortitudo mea, ut sustineam? Aut quis finis meus, ut patienter agam?	11 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
12 Num fortitudo lapidum, fortitudo mea? Num caro mea aenea est?	12 Zar je snaga moja k’o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
13 An non est auxilium mihi in me, et virtus quoque remota est a me?	13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
14 Qui tollit ab amico suo misericordiam, timorem Omnipotentis derelinquit.	14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga svesilnoga.
15 Fratres mei mentiti sunt me sicut alveus torrentium, qui evanescunt	15 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
16 nigrescentes glacie, cum ingruit super eos nix.	16 Od leda mutne vode im se nadimlju, bujaju od snijega što se topit’ stao;
17 Tempore, quo diffluunt, arescunt et, ut incaluerit, solvuntur de loco suo.	17 al’ u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
18 Deflectunt viatorum turmae de viis suis, ascendentes per desertum pereunt.	18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
19 Commeatus Thema consideraverunt, viatores Saba speraverunt in eis.	19 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
20 Confusi sunt, quia speraverunt; venerunt eo usque, et pudore cooperti sunt.	20 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
21 Ita nunc vos facti estis mihi; videntes plagam meam, timetis.	21 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
22 Numquid dixi: Afferte mihi et de substantia vestra donate mihi?	22 Rekoh li vam možda: ‘Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
23 vel: Liberate me de manu hostis et de manu robustorum eruite me?	23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?’
24 Docete me, et ego tacebo, et, si quid forte ignoravi, instruite me.	24 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
25 Quare detraxistis sermonibus veritatis, cum e vobis nullus sit, qui possit arguere me?	25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al’ kamo to vaši smjeraju prijekori?
26 Ad increpandum tantum eloquia concinnatis, sed in ventum verba desperati.	26 Mislite li možda prekoriti riječi? Ta u vjetar ide govor očajnikov!
27 Super pupillum irruitis et subvertere nitimini amicum vestrum.	27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
28 Nunc, quaeso, convertimini ad me, et in faciem vestram non mentiar.	28 U oči me sada dobro pogledajte, paz’te neću li vam slagati u lice.
29 Revertite! Nulla erit improbitas. Revertite! Adhuc praesens adest iustitia mea.	29 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
30 Estne in lingua mea improbitas? An palatum meum non discernit nequitiam?	30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?