Vangelo secondo Marco 6
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA CEI 1974 | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Partito quindi di là, andò nella sua patria e i discepoli lo seguirono. | 1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. |
2 Venuto il sabato, incominciò a insegnare nella sinagoga. E molti ascoltandolo rimanevano stupiti e dicevano: "Donde gli vengono queste cose? E che sapienza è mai questa che gli è stata data? E questi prodigi compiuti dalle sue mani? | 2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? |
3 Non è costui il carpentiere, il figlio di Maria, il fratello di Giacomo, di Ioses, di Giuda e di Simone? E le sue sorelle non stanno qui da noi?". E si scandalizzavano di lui. | 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega. |
4 Ma Gesù disse loro: "Un profeta non è disprezzato che nella sua patria, tra i suoi parenti e in casa sua". | 4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« |
5 E non vi poté operare nessun prodigio, ma solo impose le mani a pochi ammalati e li guarì. | 5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. |
6 E si meravigliava della loro incredulità. Gesù andava attorno per i villaggi, insegnando. | 6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. |
7 Allora chiamò i Dodici, ed incominciò a mandarli a due a due e diede loro potere sugli spiriti immondi. | 7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. |
8 E ordinò loro che, oltre al bastone, non prendessero nulla per il viaggio: né pane, né bisaccia, né denaro nella borsa; | 8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, |
9 ma, calzati solo i sandali, non indossassero due tuniche. | 9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. |
10 E diceva loro: "Entrati in una casa, rimanetevi fino a che ve ne andiate da quel luogo. | 10 I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. |
11 Se in qualche luogo non vi riceveranno e non vi ascolteranno, andandovene, scuotete la polvere di sotto ai vostri piedi, a testimonianza per loro". | 11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« |
12 E partiti, predicavano che la gente si convertisse, | 12 Otišavši, propovijedali su obraćenje, |
13 scacciavano molti demòni, ungevano di olio molti infermi e li guarivano. | 13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. |
14 Il re Erode sentì parlare di Gesù, poiché intanto il suo nome era diventato famoso. Si diceva: "Giovanni il Battista è risuscitato dai morti e per questo il potere dei miracoli opera in lui". | 14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« |
15 Altri invece dicevano: "È Elia"; altri dicevano ancora: "È un profeta, come uno dei profeti". | 15 A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« |
16 Ma Erode, al sentirne parlare, diceva: "Quel Giovanni che io ho fatto decapitare è risuscitato!". | 16 Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.« |
17 Erode infatti aveva fatto arrestare Giovanni e lo aveva messo in prigione a causa di Erodìade, moglie di suo fratello Filippo, che egli aveva sposata. | 17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. |
18 Giovanni diceva a Erode: "Non ti è lecito tenere la moglie di tuo fratello". | 18 Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, |
19 Per questo Erodìade gli portava rancore e avrebbe voluto farlo uccidere, ma non poteva, | 19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla |
20 perché Erode temeva Giovanni, sapendolo giusto e santo, e vigilava su di lui; e anche se nell'ascoltarlo restava molto perplesso, tuttavia lo ascoltava volentieri. | 20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. |
21 Venne però il giorno propizio, quando Erode per il suo compleanno fece un banchetto per i grandi della sua corte, gli ufficiali e i notabili della Galilea. | 21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. |
22 Entrata la figlia della stessa Erodìade, danzò e piacque a Erode e ai commensali. Allora il re disse alla ragazza: "Chiedimi quello che vuoi e io te lo darò". | 22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« |
23 E le fece questo giuramento: "Qualsiasi cosa mi chiederai, te la darò, fosse anche la metà del mio regno". | 23 I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« |
24 La ragazza uscì e disse alla madre: "Che cosa devo chiedere?". Quella rispose: "La testa di Giovanni il Battista". | 24 Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« |
25 Ed entrata di corsa dal re fece la richiesta dicendo: "Voglio che tu mi dia subito su un vassoio la testa di Giovanni il Battista". | 25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!« |
26 Il re divenne triste; tuttavia, a motivo del giuramento e dei commensali, non volle opporle un rifiuto. | 26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. |
27 Subito il re mandò una guardia con l'ordine che gli fosse portata la testa. | 27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, |
28 La guardia andò, lo decapitò in prigione e portò la testa su un vassoio, la diede alla ragazza e la ragazza la diede a sua madre. | 28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. |
29 I discepoli di Giovanni, saputa la cosa, vennero, ne presero il cadavere e lo posero in un sepolcro. | 29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. |
30 Gli apostoli si riunirono attorno a Gesù e gli riferirono tutto quello che avevano fatto e insegnato. | 30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. |
31 Ed egli disse loro: "Venite in disparte, in un luogo solitario, e riposatevi un po'". Era infatti molta la folla che andava e veniva e non avevano più neanche il tempo di mangiare. | 31 I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. |
32 Allora partirono sulla barca verso un luogo solitario, in disparte. | 32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. |
33 Molti però li videro partire e capirono, e da tutte le città cominciarono ad accorrere là a piedi e li precedettero. | 33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. |
34 Sbarcando, vide molta folla e si commosse per loro, perché erano come pecore senza pastore, e si mise a insegnare loro molte cose. | 34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. |
35 Essendosi ormai fatto tardi, gli si avvicinarono i discepoli dicendo: "Questo luogo è solitario ed è ormai tardi; | 35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. |
36 congedali perciò, in modo che, andando per le campagne e i villaggi vicini, possano comprarsi da mangiare". | 36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« |
37 Ma egli rispose: "Voi stessi date loro da mangiare". Gli dissero: "Dobbiamo andar noi a comprare duecento denari di pane e dare loro da mangiare?". | 37 No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?« |
38 Ma egli replicò loro: "Quanti pani avete? Andate a vedere". E accertatisi, riferirono: "Cinque pani e due pesci". | 38 A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« |
39 Allora ordinò loro di farli mettere tutti a sedere, a gruppi, sull'erba verde. | 39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. |
40 E sedettero tutti a gruppi e gruppetti di cento e di cinquanta. | 40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. |
41 Presi i cinque pani e i due pesci, levò gli occhi al cielo, pronunziò la benedizione, spezzò i pani e li dava ai discepoli perché li distribuissero; e divise i due pesci fra tutti. | 41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. |
42 Tutti mangiarono e si sfamarono, | 42 I jeli su svi i nasitili se. |
43 e portarono via dodici ceste piene di pezzi di pane e anche dei pesci. | 43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. |
44 Quelli che avevano mangiato i pani erano cinquemila uomini. | 44 A jelo je pet tisuća muškaraca. |
45 Ordinò poi ai discepoli di salire sulla barca e precederlo sull'altra riva, verso Betsàida, mentre egli avrebbe licenziato la folla. | 45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. |
46 Appena li ebbe congedati, salì sul monte a pregare. | 46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. |
47 Venuta la sera, la barca era in mezzo al mare ed egli solo a terra. | 47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. |
48 Vedendoli però tutti affaticati nel remare, poiché avevano il vento contrario, già verso l'ultima parte della notte andò verso di loro camminando sul mare, e voleva oltrepassarli. | 48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. |
49 Essi, vedendolo camminare sul mare, pensarono: "È un fantasma", e cominciarono a gridare, | 49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. |
50 perché tutti lo avevano visto ed erano rimasti turbati. Ma egli subito rivolse loro la parola e disse: "Coraggio, sono io, non temete!". | 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« |
51 Quindi salì con loro sulla barca e il vento cessò. Ed erano enormemente stupiti in se stessi, | 51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; |
52 perché non avevano capito il fatto dei pani, essendo il loro cuore indurito. | 52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. |
53 Compiuta la traversata, approdarono e presero terra a Genèsaret. | 53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. |
54 Appena scesi dalla barca, la gente lo riconobbe, | 54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju |
55 e accorrendo da tutta quella regione cominciarono a portargli sui lettucci quelli che stavano male, dovunque udivano che si trovasse. | 55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. |
56 E dovunque giungeva, in villaggi o città o campagne, ponevano i malati nelle piazze e lo pregavano di potergli toccare almeno la frangia del mantello; e quanti lo toccavano guarivano. | 56 I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. |