| 1 La mujer de uno de la comunidad de profetas imploró a Eliseo, diciendo: «Tu servidor, mi marido, ha muerto, y tú sabes que era un hombre temeroso del Señor. Pero ahora ha venido un acreedor para llevarse a mis dos hijos como esclavos». | 1 Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: »Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima.« |
| 2 Eliseo le dijo: «¿Qué puedo hacer por ti? Dime qué tienes en tu casa». Ella le respondió: «Tu servidora no tiene en su casa nada más que un frasco de aceite». | 2 Elizej joj reče: »Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?« Ona odgovori: »Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja.« |
| 3 Eliseo le dijo: «Ve y pide prestados a tos tus vecinos unos recipientes vacíos; cuántos más sean, mejor. | 3 Tada joj reče: »Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! |
| 4 Luego entra y enciérrate con tus hijos; echa el aceite en todos esos recipientes, y cuando estén llenos, colócalos aparte». | 4 Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.« |
| 5 Ella se fue y se encerró con sus hijos; estos le presentaban los recipientes, y ella los iba llenando. | 5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. |
| 6 Cuando todos estuvieron llenos, ella dijo a su hijo: «Alcánzame otro recipiente». Pero él respondió: «Ya no quedan más». Entonces dejó de correr el aceite. | 6 I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: »Dodaj mi još jedan sud!« Ali joj on odgovori: »Nema više sudova.« I ulje stade. |
| 7 Ella fue a informar al hombre de Dios, y este le dijo: «Ve a vender el aceite y paga la deuda; después, tú y tus hijos podrán vivir con el resto». | 7 Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: »Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!« |
| 8 Un día, Eliseo pasó por Sunam. Había allí una mujer pudiente, que le insistió para que se quedara a comer. Desde entonces, cada vez que pasaba, él iba a comer allí. | 8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. |
| 9 Ella dijo a su marido: «Mira, me he dado cuenta de que ese que pasa siempre por nuestra casa es un santo hombre de Dios. | 9 Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. |
| 10 Vamos a construirle una pequeña habitación en la terraza; le pondremos allí una cama, una mesa, una silla y una lámpara, y así, cuando él venga, tendrá donde alojarse». | 10 Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.« |
| 11 Un día Eliseo llegó por allí, se retiró a la habitación de arriba y se acostó. | 11 Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. |
| 12 Después dijo a Guejazí, su servidor: «Llama a esa buena sunamita». El servidor la llamó, y ella se presentó ante él. | 12 Reče zatim svome momku Gehaziju: »Pozovi tu Šunamku!« On je pozva te ona stade preda nj. |
| 13 Eliseo dijo entonces a Guejazí: «Dile: Realmente tú te has desvivido por nosotros: ¿qué se puede hacer por ti? ¿Necesitas una recomendación para el rey o el jefe del ejército?». Ella respondió: «Me siento muy bien donde estoy, en medio de mi gente». | 13 I još mu reče: »Kaži joj: ‘Lijepo se brineš za nas. Što možemo učiniti za te? Treba li reći riječ za te kralju ili vojskovođi?’« Ali ona odgovori: »Ja živim usred svoga naroda.« |
| 14 Pero Eliseo insistió: «Entonces, ¿qué se puede hacer por ella?». Guejazí respondió: «Lamentablemente, no tiene un hijo y su marido es viejo». | 14 On nastavi: »Dakle, što da učinimo za nju?« Gehazi odgovori: »Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.« |
| 15 «Llámala», dijo Eliseo. Cuando la llamó, ella se quedó junto a la puerta, | 15 A on reče: »Pozovi je!« Pozva je, a ona stade kod ulaza. |
| 16 y Eliseo le dijo: El año próximo, para esta misma época, tendrás un hijo en tus brazos». Ella exclamó: «No, señor, por favor; tú eres un hombre de Dios, no engañes a tu servidora». | 16 »Dogodine u ovo doba«, reče joj, »zagrlit ćeš sina u naručju.« A ona reče: »Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!« |
| 17 Pero la mujer concibió, y dio a luz un hijo al año siguiente, para esa misma época, como se lo había dicho Eliseo. | 17 Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. |
| 18 El niño creció. Y un día en que había ido a ver a su padre, que estaba con los segadores, | 18 Dječak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. |
| 19 le dijo: «¡Ay, mi cabeza! ¡Ay, mi cabeza!». El padre dijo al servidor: «Llévaselo a su madre». | 19 I potuži se ocu: »Jao, glava, glava moja!« A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. |
| 20 El lo tomó y se lo llevó a su madre. El niño estuvo en la falda de su madre hasta el mediodía y luego murió. | 20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. |
| 21 Entonces ella subió, lo acostó en la cama del hombre de Dios, cerró la puerta y salió. | 21 Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega čovjeka. Izišla je zatim i zaključala vrata. |
| 22 Después mandó llamar a su marido y le dijo: «Envíame, por favor, a uno de los servidores con un asna; voy corriendo a ver al hombre de Dios, y en seguida vuelvo». | 22 Potom je pozvala svoga muža i rekla: »Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrčat ću do čovjeka Božjeg i vratit ću se.« |
| 23 El le preguntó: «¿Por qué vas a verlo hoy, si no es día de luna nueva ni sábado?». Pero ella le dijo: «No te preocupes». | 23 On je upita: »Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota.« Ali ona odgovori: »Ostaj u miru!« |
| 24 Luego hizo ensillar el asna y dijo a su servidor: «Toma la rienda y camina. No me detengas por el camino, a no ser que yo te lo diga». | 24 Pošto joj je momak osamario magaricu, ona će mu: »Povedi i pođi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim.« |
| 25 Así partió y llegó adonde estaba el hombre de Dios, en el monte Carmelo. Cuando el hombre de Dios la divisó a lo lejos, dijo a Guejazí, su servidor: «Ahí viene nuestra sunamita. | 25 Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: »Evo one Šunamke. |
| 26 Corre a su encuentro y dile: ¿Cómo estás? ¿Cómo están tu marido y tu hijo?». Ella respondió: «Todos bien». | 26 Otrči pred nju i pitaj je: ‘Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?’« Ona odgovori: »Zdravi smo.« |
| 27 Y al llegar junto al hombre de Dios, en la montaña, se abrazó a sus pies. Guejazí se acercó para apartarla, pero el hombre de Dios dijo: «Déjala, porque está muy apenada, y el Señor me lo tuvo oculto, no me manifestó nada». | 27 Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: »Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio.« |
| 28 Entonces ella dijo: «¿Le pedí yo un hijo a mi señor? ¿No te dije que no me ilusionaras?». | 28 A ona reče: »Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?« |
| 29 Eliseo dijo a Guejazí: «Cíñete el cinturón, toma mi bastón y vete. Si encuentras a alguien por el camino no lo saludes, y si alguien te saluda no le respondas. Coloca mi bastón sobre el rostro del muchacho». | 29 On tada reče Gehaziju: »Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka.« |
| 30 Pero la madre replicó: «Juro por la vida del Señor y por tu propia vida que no te dejaré». Entonces Eliseo se levantó y fue detrás de ella. | 30 Ali dječakova majka reče: »Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!« On tada ustade i pođe za njom. |
| 31 Mientras tanto, Guejazí se les había adelantado y había puesto el bastón sobre el rostro del muchacho, pero este no dio señales de vida. Volvió entonces a presentarse ante Eliseo y le comunicó: «El muchacho no se ha despertado». | 31 Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: »Dječak se nije probudio.« |
| 32 Cuando Eliseo llegó a la casa, vio que el muchacho estaba muerto, tendido sobre su lecho. | 32 Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. |
| 33 En seguida entró, se encerró sólo con el muchacho y oró al Señor. | 33 Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. |
| 34 Luego subió a la cama, se acostó sobre el niño y puso su boca, sus ojos y sus manos sobre la boca, los ojos y las manos del niño; permaneció recostado sobre él y la carne del niño entró en calor. | 34 Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. |
| 35 Se puso a caminar por la casa de un lado a otro, se levantó y se recostó sobre él hasta siete veces. Entonces el muchacho estornudó y abrió los ojos. | 35 Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. |
| 36 Eliseo llamó a Guejazí y le ordenó: «Llama a la sunamita». Cuando la llamó, ella vino y Eliseo le dijo: «Toma a tu hijo». | 36 I zovnu Elizej Gehazija i reče: »Pozovi tu Šunamku.« On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: »Uzmi svoga sina.« |
| 37 Ella entró y cayó a los pies de Eliseo con el rostro en tierra. Después levantó a su hijo y salió. | 37 Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe. |
| 38 Eliseo volvió a Guilgal, cuando el hambre se hacía sentir en la región. Mientras la comunidad de profetas estaba sentada delante de él, dijo a su servidor: «Coloca sobre el fuego la olla grande y prepara un caldo para la comunidad de profetas». | 38 Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: »Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim.« |
| 39 Uno de ellos salió al campo para recoger algunas hierbas. Encontró una especie de viña silvestre, de la que recogió los frutos salvajes hasta llenar su manto. Al volver, los cortó en pedazos y los echó a la olla del caldo, porque nadie sabía lo que eran. | 39 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nađe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. |
| 40 Luego sirvieron la comida a los hombres, pero apenas probaron el caldo, se pusieron a gritar: «¡La muerte está en esa olla, hombre de Dios!» Y no pudieron comer. | 40 Usuše ljudima da jedu. Ali kad su počeli jesti, povikaše: »Čovječe Božji! Smrt je u loncu!« I nisu mogli jesti. |
| 41 Eliseo dijo: «Traigan harina». El la arrojó en la olla y agregó: «Sírvele a esta gente, para que coman». Y ya no había nada malo en la olla. | 41 Tada će Elizej: »Donesite brašna!« I baci ga u lonac i reče: »Uspite ljudima neka jedu!« I ništa više nije bilo štetno u loncu. |
| 42 Llegó un hombre de Baal Salisá, trayendo al hombre de Dios pan de los primeros frutos: veinte panes de cebada y grano recién cortado, en una alforja. Eliseo dijo: «Dáselo a la gente para que coman». | 42 Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima neka jedu!« |
| 43 Pero su servidor respondió: «¿Cómo voy a servir esto a cien personas?». «Dáselo a la gente para que coman, replicó él, porque así habla el Señor: Comerán y sobrará». | 43 Ali njegov momak odgovori: »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?« On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: ‘Jest će i preostat će.’« |
| 44 El servidor se lo sirvió: todos comieron y sobró, conforme a la palabra del Señor. | 44 I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj. |