Salmi 44
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| LA SACRA BIBBIA | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Al maestro di coro. Dei figli di Core. Maskil. | 1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. |
| 2 O Dio, noi udimmo con le nostre orecchie, i nostri padri ci narrarono le gesta che compisti ai loro tempi, nei tempi antichi, tu con la tua mano! | 2 Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim – u danima davnim. |
| 3 Spodestasti nazioni e al loro posto li piantasti; affliggesti popoli, mentre loro li rendevi numerosi. | 3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. |
| 4 Infatti, non s'impossessarono della terra con la forza della loro spada, né fu per loro d'aiuto il loro braccio. Ma fu la tua destra, il tuo braccio, e la luce del tuo volto, avendo tu posto in loro la tua compiacenza. | 4 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. |
| 5 Tu sei, mio re e mio Dio, colui che disponevi le vittorie di Giacobbe. | 5 Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. |
| 6 Con te affrontavamo i nostri nemici, con il tuo nome calpestavamo i nostri oppositori. | 6 Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. |
| 7 Infatti, nessuna fiducia ponevo nell'arco, e la mia spada non mi era d'aiuto. | 7 U svoj se lûk nisam pouzdavao, nit’ me mač moj spašavao. |
| 8 Ma tu ci salvasti dai nostri nemici, tu umiliasti coloro che ci odiavano. | 8 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. |
| 9 In Dio ci gloriavamo ogni giorno, e il tuo nome lodavamo in perpetuo. | 9 Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. |
| 10 Eppure ci hai respinti, coprendoci di vergogna; non esci più in testa alle nostre schiere; | 10 A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim. |
| 11 ci hai fatto indietreggiare davanti al nemico, e quanti ci odiano si sono caricati di preda. | 11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši. |
| 12 Ci hai resi qual gregge da macello e ci hai dispersi in mezzo alle nazioni. | 12 Dao si nas k’o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce. |
| 13 Hai barattato il tuo popolo per nulla e non ti sei arricchito con la sua vendita. | 13 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. |
| 14 Ci hai posto qual ludibrio per i nostri vicini, oggetto di scherno e d'irrisione per quelli che ci circondano. | 14 Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas. |
| 15 Ci hai resi una favola in mezzo alle nazioni, un motivo per cui si scuote il capo, fra i popoli. | 15 Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. |
| 16 Sta la mia vergogna ogni giorno davanti a me e coperto di rossore è il mio volto, | 16 Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva |
| 17 all'udire colui che oltraggia e insulta, alla vista del nemico e del vendicatore. | 17 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. |
| 18 Ci è sopraggiunto tutto questo, ma non ti avevamo dimenticato, né avevamo tradito la tua alleanza. | 18 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, |
| 19 Non s'era volto indietro il nostro cuore, né dalla tua via s'erano sviati i nostri passi. | 19 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, |
| 20 Ci hai colpiti in modo da ridurci a un posto di sciacalli, e hai disteso su di noi l'ombra della morte. | 20 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. |
| 21 Se avessimo dimenticato il nome del nostro Dio, e le nostre mani avessimo teso verso un dio straniero, | 21 Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli: |
| 22 non avrebbe forse Dio scoperto tale cosa, dal momento che egli conosce i segreti del cuore? | 22 zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca! |
| 23 Sì, a causa tua siamo messi a morte tutto il giorno, e siamo trattati come gregge da macello. | 23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k’o ovce za klanje. |
| 24 Déstati, perché dormi, o Signore? Svégliati, non ci rigettare per sempre. | 24 Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! |
| 25 Perché nascondi il tuo volto e non ti curi della nostra miseria e afflizione? | 25 Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? |
| 26 Sì, prostrata nella polvere è l'anima nostra, aderisce fino a terra il nostro ventre. | 26 Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. |
| 27 Sorgi in nostro soccorso; riscattaci per la tua misericordia. | 27 Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ