Mudre izreke 7

¹ Čuvaj, sine, riječi moje, i pohrani moje zapovijedi kod sebe.

² Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ,
i nauk moj kao zjenicu oka svoga.

³ Priveži ih sebi na prste,
upiši ih na ploči srca svoga;

⁴ reci mudrosti: »Moja si sestra«
i razboritost nazovi »sestričnom«,

⁵ da te čuva od žene preljubnice,
od tuđinke koja laskavo govori.

⁶ Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće
i gledah van kroz rešetku,

⁷ vidjeh među lakovjernima,
opazih među momcima nerazumna mladića:

⁸ prolazio je ulicom kraj njezina ugla
i koracao putem k njezinoj kući,

⁹ u sumraku između dana i večeri
kad se hvata noćna tmina;

¹⁰ i gle, susrete ga žena,
bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

¹¹ Jogunasta bijaše i razuzdana,
noge joj se nisu mogle u kući zadržati;

¹² bila je čas na ulici, čas na trgovima
i vrebala kod svakog ugla;

¹³ i uhvati ga i poljubi,
i reče mu bezobrazna lica:

¹⁴ »Bila sam dužna žrtvu pričesnicu,
i danas izvrših svoj zavjet;

¹⁵ zato sam ti izašla ususret,
da te tražim, i nađoh te.

¹⁶ Svoju sam postelju nastrla sagovima,
vezenim pokrivačima misirskim;

¹⁷ svoj sam krevet namirisala
smirnom, alojem i cimetom.

¹⁸ Hajde da se opijamo nasladom do jutra
i da se radujemo užicima ljubavi.

¹⁹ Jer muža mi nema kod kuće:
otišao je na dalek put;

²⁰ uzeo je sa sobom novčani tobolac;
a vratit će se kući tek o uštapu.«

²¹ Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom,
odvuče ga svojim glatkim usnama.

²² I ludo on pođe za njom,
kao što vol ide na klaonicu
i kao što jelen zapleten u mrežu čeka

²³ dok mu strijela ne probije jetra,
i kao ptica što slijeće u zamku,
i ne znajući da će je to života stajati.

²⁴ Zato me, sine moj, poslušaj
i čuj riječi mojih usta.

²⁵ Nek’ ti srce ne zastranjuje na njezine putove,
i ne lutaj po njezinim stazama.

²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila,
i mnogo je onih što ih je pobila.

²⁷ U podzemlje vode putovi kroz njenu kuću,
dolje u odaje smrti.