Sapientia 8

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Attingit ergo a fine usque ad finem fortiter, et disponit omnia suaviter.	1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
2 Hanc amavi, et exquisivi a juventute mea, et quæsivi sponsam mihi eam assumere, et amator factus sum formæ illius.	2 Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu.
3 Generositatem illius glorificat, contubernium habens Dei ; sed et omnium Dominus dilexit illam.	3 Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.
4 Doctrix enim est disciplinæ Dei, et electrix operum illius.	4 Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.
5 Et si divitiæ appetuntur in vita, quid sapientia locupletius quæ operatur omnia ?	5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
6 Si autem sensus operatur, quis horum quæ sunt magis quam illa est artifex ?	6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik?
7 Et si justitiam quis diligit, labores hujus magnas habent virtutes : sobrietatem enim et prudentiam docet, et justitiam, et virtutem, quibus utilius nihil est in vita hominibus.	7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
8 Et si multitudinem scientiæ desiderat quis, scit præterita, et de futuris æstimat ; scit versutias sermonum, et dissolutiones argumentorum ; signa et monstra scit antequam fiant, et eventus temporum et sæculorum.	8 Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena.
9 Proposui ergo hanc adducere mihi ad convivendum, sciens quoniam mecum communicabit de bonis, et erit allocutio cogitationis et tædii mei.	9 Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi.
10 Habebo propter hanc claritatem ad turbas, et honorem apud seniores juvenis ;	10 Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima.
11 et acutus inveniar in judicio, et in conspectu potentium admirabilis ero, et facies principum mirabuntur me :	11 Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.
12 tacentem me sustinebunt, et loquentem me respicient, et sermocinante me plura, manus ori suo imponent.	12 Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima.
13 Præterea habebo per hanc immortalitatem, et memoriam æternam his qui post me futuri sunt relinquam.	13 Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.
14 Disponam populos, et nationes mihi erunt subditæ :	14 Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni.
15 timebunt me audientes reges horrendi. In multitudine videbor bonus, et in bello fortis.	15 Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.
16 Intrans in domum meam, conquiescam cum illa : non enim habet amaritudinem conversatio illius, nec tædium convictus illius, sed lætitiam et gaudium.	16 Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
17 Hæc cogitans apud me et commemorans in corde meo, quoniam immortalitas est in cognatione sapientiæ,	17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću
18 et in amicitia illius delectatio bona, et in operibus manuum illius honestas sine defectione, et in certamine loquelæ illius sapientia, et præclaritas in communicatione sermonum ipsius : circuibam quærens, ut mihi illam assumerem.	18 i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.
19 Puer autem eram ingeniosus, et sortitus sum animam bonam.	19 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu,
20 Et cum essem magis bonus, veni ad corpus incoinquinatum.	20 ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.
21 Et ut scivi quoniam aliter non possem esse continens, nisi Deus det ; et hoc ipsum erat sapientiæ, scire cujus esset hoc donum : adii Dominum, et deprecatus sum illum, et dixi ex totis præcordiis meis :	21 A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne dâ Bog – a razboritost je već bila znati čiji je ona dar – pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: