Djela apostolska 26

¹ Agripom Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Pavao ispruži ruku i stade se braniti:

² »Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,

³ jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj.«

⁴ »Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi.

⁵ Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.

⁶ I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim

⁷ i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.

⁸ Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?«

⁹ »Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina.

¹⁰ To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali

¹¹ i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.«

¹² »Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika

¹³ kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.

¹⁴ Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.’

¹⁵ Ja odvratih: ‘Tko si, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš!

¹⁶ Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati.

¹⁷ Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem

¹⁸ da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.’«

¹⁹ »Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju.

²⁰ Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja.

²¹ Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti.

²² Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:

²³ da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.«

²⁴ Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: »Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.«

²⁵ »Ne mahnitam, vrli Feste«, odvrati Pavao, »nego riječi istine i razbora kazujem.

²⁶ Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.

²⁷ Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!«

²⁸ Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!«

²⁹ Pavao pak: »Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!«

³⁰ Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.

³¹ Udaljujući se govorili su među sobom: »Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.«

³² Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«