Evanđelje po Ivanu 12
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | EL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOS |
---|---|
1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. | 1 Seis días antes de la Pascua, Jesús volvió a Betania, donde estaba Lázaro, al que había resucitado. |
2 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. | 2 Allí le prepararon una cena: Marta servía y Lázaro era uno de los comensales. |
3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. | 3 María, tomando una libra de perfume de nardo puro, de mucho precio, ungió con él los pies de Jesús y los secó con sus cabellos. La casa se impregnó con la fragancia del perfume. |
4 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: | 4 Judas Iscariote, uno de sus discípulos, el que lo iba a entregar, dijo: |
5 »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« | 5 «¿Por qué no se vendió este perfume en trescientos denarios para dárselos a los pobres?». |
6 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. | 6 Dijo esto, no porque se interesaba por los pobres, sino porque era ladrón y, como estaba encargado de la bolsa común, robaba lo que se ponía en ella. |
7 Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! | 7 Jesús le respondió: «Déjala. Ella tenía reservado este perfume para el día de mi sepultura. |
8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.« | 8 A los pobres los tienen siempre con ustedes, pero a mí no me tendrán siempre». |
9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. | 9 Entre tanto, una gran multitud de judíos se enteró de que Jesús estaba allí, y fueron, no sólo por Jesús, sino también para ver a Lázaro, al que había resucitado. |
10 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti | 10 Entonces los sumos sacerdotes resolvieron matar también a Lázaro, |
11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. | 11 porque muchos judíos se apartaban de ellos y creían en Jesús a causa de él. |
12 Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, | 12 Al día siguiente, la gran multitud que había venido para la fiesta, se enteró de que Jesús se dirigía a Jerusalén. |
13 uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.« | 13 Y, tomando hojas de palmera, salieron a su encuentro y lo aclamaban diciendo: «¡Hosana! ¡Bendito el que viene en nombre del Señor, el rey de Israel!». |
14 A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: | 14 Al encontrar un asno, Jesús montó sobre él, conforme a lo que está escrito: |
15 Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! | 15 "No temas, hija de Sión; ya viene tu rey, montado sobre la cría de una asna". |
16 To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. | 16 Al comienzo, sus discípulos no comprendieron esto. Pero cuando Jesús fue glorificado, recordaron que todo lo que le había sucedido era lo que estaba escrito acerca de él. |
17 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. | 17 La multitud que había estado con Jesús cuando ordenó a Lázaro que saliera del sepulcro y lo resucitó, daba testimonio de él. |
18 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. | 18 Por eso la gente salió a su encuentro, porque se enteraron del signo que había realizado. |
19 Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!« | 19 Los fariseos se dijeron unos a otros: «¿Ven que no adelantamos nada? Todo el mundo lo sigue». |
20 A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. | 20 Entre los que había subido para adorar durante la fiesta, había unos griegos |
21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« | 21 que se acercaron a Felipe, el de Betsaida de Galilea, y le dijeron: «Señor, queremos ver a Jesús». |
22 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. | 22 Felipe fue a decírselo a Andrés, y ambos se lo dijeron a Jesús. |
23 Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. | 23 El les respondió: «Ha llegado la hora en que el Hijo del hombre va a ser glorificado. |
24 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. | 24 Les aseguro que si el grano de trigo que cae en la tierra no muere, queda solo; pero si muere, da mucho fruto. |
25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. | 25 El que tiene apego a su vida la perderá; y el que no está apegado a su vida en este mundo, la conservará para la Vida eterna. |
26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.« | 26 El que quiera servirme que me siga, y donde yo esté, estará también mi servidor. El que quiera servirme, será honrado por mi Padre. |
27 »Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! | 27 Mi alma ahora está turbada, ¿Y qué diré: «Padre, líbrame de esta hora? ¡Sí, para eso he llegado a esta hora! |
28 Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« | 28 ¡Padre, glorifica tu Nombre!». Entonces se oyó una voz del cielo: «Ya lo he glorificado y lo volveré a glorificar». |
29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« | 29 La multitud que estaba presente y oyó estas palabras, pensaba que era un trueno. Otros decían: «Le ha hablado un ángel». |
30 Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« | 30 Jesús respondió: «Esta voz no se oyó por mí, sino por ustedes. |
31 »Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. | 31 Ahora ha llegado el juicio de este mundo, ahora el Príncipe de este mundo será arrojado afuera; |
32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« | 32 y cuando yo sea levantado en alto sobre la tierra, atraeré a todos hacia mí». |
33 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. | 33 Jesús decía esto para indicar cómo iba a morir. |
34 Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?« | 34 La multitud le respondió: «Sabemos por la Ley que el Mesías permanecerá para siempre. ¿Cómo puedes decir: «Es necesario que el Hijo del hombre sea levantado en alto»? ¿Quién es ese Hijo del hombre?». |
35 Isus im nato reče: »Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. | 35 Jesús les respondió: «La luz está todavía entre ustedes, pero por poco tiempo. Caminen mientras tengan la luz, no sea que las tinieblas los sorprendan: porque el que camina en tinieblas no sabe a dónde va. |
36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!« To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. | 36 Mientras tengan luz, crean en la luz y serán hijos de la luz». Después de hablarles así, Jesús se fue y se ocultó de ellos. |
37 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, | 37 A pesar de los muchos signos que hizo en su presencia, ellos no creyeron en él. |
38 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? | 38 Así debía cumplirse el oráculo del profeta Isaías, que dice: "Señor, ¿quién ha creído en nuestra palabra? ¿A quién fue revelado el poder del Señor"? |
39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: | 39 Ellos no podían creer, porque como dijo también Isaías: |
40 Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. | 40 "El ha cegado sus ojos y ha endurecido su corazón, para que sus ojos no vean y su corazón no comprenda, para que no se conviertan ni yo los cure". |
41 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. | 41 Isaías dijo esto, porque vio la gloria de Jesús y habló acerca de él. |
42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. | 42 Sin embargo, muchos creyeron en él, aun entre las autoridades, pero a causa de los fariseos no lo manifestaron, para no ser expulsados de la sinagoga. |
43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. | 43 Preferían la gloria de los hombres a la gloria de Dios. |
44 A Isus povika: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; | 44 Jesús exclamó: «El que cree en mí, en realidad no cree en mí, sino en aquel que me envió. |
45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. | 45 Y el que me ve, ve al que me envió. |
46 Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. | 46 Yo soy la luz, y he venido al mundo para que todo el que crea en mí no permanezca en las tinieblas. |
47 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. | 47 Al que escucha mis palabras y no las cumple, yo no lo juzgo, porque no vine a juzgar al mundo, sino a salvarlo. |
48 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. | 48 El que me rechaza y no recibe mis palabras, ya tiene quien lo juzgue: la palabra que yo he anunciado es la que lo juzgará en el último día. |
49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. | 49 Porque yo no hablé por mí mismo: el Padre que me ha enviado me ordenó lo que debía decir y anunciar; |
50 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.« | 50 y yo sé que su mandato es Vida eterna. Las palabras que digo, las digo como el Padre me lo ordenó». |