Evanđelje po Luki 5

¹ Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.

² Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.

³ Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

⁴ Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.«

⁵ Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.«

⁶ Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale.

⁷ Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

⁸ Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!«

⁹ Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,

¹⁰ a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«

¹¹ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

¹² I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.«

¹³ Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega.

¹⁴ I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

¹⁵ Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.

¹⁶ A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

¹⁷ I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.

¹⁸ I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.

¹⁹ Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

²⁰ Vidjevši njihovu vjeru reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!«

²¹ Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

²² Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi?

²³ Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’

²⁴ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!«

²⁵ I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.

²⁶ A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: »Danas vidjesmo nešto neviđeno!«

²⁷ Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!«

²⁸ On sve ostavi, usta i pođe za njim.

²⁹ I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.

³⁰ Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?«

³¹ Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.

³² Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

³³ A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.«

³⁴ Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima.

³⁵ Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«

³⁶ A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«

³⁷ »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti.

³⁸ Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«

³⁹ »I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«