Zaharija 4

¹ Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.

² »Što vidiš?« – upita. Ja odgovorih: »Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.

³ Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.«

⁴ Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?«

⁵ Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne, gospodaru.«

⁶ <6a>On mi tad odgovori ovako: <10b>»Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.«

⁷ Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: »Hvala! Hvala za njega!«

⁸ Dođe mi potom riječ Jahvina:

⁹ Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad vojskama. <10a> Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj.

¹¹ Tad progovorih i zapitah ga: »Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?«

¹² Progovorih opet i upitah ga: »Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?«

¹³ On mi odgovori: »Zar ne znaš što je to?« Odvratih: »Ne, gospodaru!«

¹⁴ On reče: »To su dva pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.«
<6b>Evo riječi Jahvine Zerubabelu: »Ne silom niti snagom, već duhom mojim!« – riječ je Jahve nad vojskama.