SCRUTATIO

Venerdi, 10 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Habakuk 3


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.1 Orazione di Habacuc Profeta per le ignoranze.
2 Jahve, čuo sam za slavu tvoju,
Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu!
Ponovi ga u naše vrijeme!
Otkrij ga u naše vrijeme!
U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
2 Udii, o Signore, il tuo annunzio, e ne ebbi timore. Signore, a quell'opra tua dà esistenza nel mezzo degli anni. Nel mezzo degli anni tu la farai manifesta: quando ti sarai adirato, ti ricorderai della misericordia.
3 Bog stiže iz Temana,
a Svetac s planine Parana!
Veličanstvo njegovo zastire nebesa,
zemlja mu je puna slave.
3 Iddio verrà dall'Austro, e il santo dal monte di Pharan: La gloria di lui ricuopre i cieli, e delle sue lodi è ripiena la terra.
4 Sjaj mu je k’o svjetlost,
zrake sijevaju iz njegovih ruku,
ondje mu se krije sila.
4 Egli sarà splendente come la luce: nelle sue mani le corna: Ivi è ascosa la sua possanza.
5 Kuga pred njim ide,
groznica ga sustopice prati.
5 Innanzi a lui anderà la morte, e il diavolo precederà i suoi passi.
6 On stane, i zemlja se trese,
on pogleda, i dršću narodi.
Tad se raspadoše vječne planine,
bregovi stari propadoše,
njegove su staze od vječnosti.
6 Si stette, e misurò la terra. Mirò, e conquise le genti, e le vetuste montagne furono stritolate: Furon depressi i colli del mondo, allorché si messe in viaggio l'eterno.
7 Prestrašene vidjeh kušanske šatore,
čadore što dršću u zemlji midjanskoj.
7 Per ragion delle iniquità ho veduto le tende dell'Etiopia, e sconvolti i padiglioni di Madian.
8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke
ili jarost tvoja na more
te jezdiš na svojim konjima,
na pobjedničkim bojnim kolima?
8 Forse contro le onde se' tu adirato, o Signore? o i tuoi furori son contro i flutti? o contro del mare si rivolge il tuo sdegno? Tu, che monti su' tuoi cavalli, e la tua quadriga è salvazione.
9 Otkrivaš svoj lûk
i otrovnim ga strijelama sitiš.
Bujicama rasijecaš tlo,
9 Tu metterai fuora risolutamente il tuo arco, secondo i giuramenti fatti a quelle tribù: Tu dividerai i fiumi della terra:
10 planine dršću kad te vide,
navaljuje oblaka prolom,
bezdan diže svoj glas.
10 Te videro le montagne, e tremarono; le gonfie fiumane si ritirarono; Gli abissi alzaron le voci loro, il profondo mare stese sue mani.
11 Sunce uvis diže ruke,
mjesec u obitavalištu svojem popostaje,
pred blijeskom tvojih strijela,
pred blistavim sjajem koplja tvoga.
11 Il sole, e la luna si stettero ai loro posti: se n'anderanno quelli al chiarore di tue saette, al lampeggiare dell'asta tua folgoreggiante.
12 Jarosno po zemlji koračaš,
srdito gaziš narode.
12 Tu fremente conculcherai la terra, e nel tuo furore renderai stupide le nazioni.
13 Iziđe da spasiš narod svoj,
da spasiš svog pomazanika;
sori vrh kuće bezbožnikove,
ogoli joj temelje do stijene.
13 Ti movesti per salvare il tuo popolo, per salvarlo tu col tuo Cristo. Percuotesti il capo della casa dell'empio, discopristi i fondamenti di lei da imo a sommo.
14 Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih,
koji navališe da nas s radošću satru,
kao da će potajice proždrijet’ ubogoga.
14 Maledicesti il suo scettro, il capo de' suoi guerrieri, che venivan qual turbine per isperdermi. La loro burbanza come di chi si divora il povero nascostamente.
15 Gaziš po moru s konjima svojim,
po pučini silnih voda!
15 Facesti strada nel mare a' tuoi cavalli, per mezzo al fango delle acque profonde.
16 Čuo sam! Sva se moja utroba trese,
podrhtavaju mi usne na taj zvuk,
trulež prodire u kosti moje,
noge klecaju poda mnom.
Počinut ću kada dan tjeskobni
svane narodu što nas sad napada.
16 Udii, e le mie viscere si commossero: a tal voce tremarono le mie labbra. Entri la putredine nelle mie ossa, e pulluli dentro di me; Perchè io abbia riposo nel giorno della tribolazione, e vada ad unirmi al nostro popolo accinto.
17 Jer smokvino drvo neće više cvasti
niti će na lozi biti ploda,
maslina će uskratiti rod,
polja neće donijeti hrane,
ovaca će nestati iz tora,
u oborima neće biti ni gòveda.
17 Perocché il fico non fiorirà, e la vigna non butterà: L'ulivo non manterrà fede col frutto, e le campagne non daranno da mangiare: Saran rapite dall'ovile le pecore, e le stalle saran senza armenti.
18 Ali ja ću se radovati u Jahvi
i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.
18 Ma io mi rallegrerò nel Signore, ed esulterò in Dio, mio Gesù.
19 Jahve, moj Gospod, moja je snaga,
on mi daje noge poput košutinih
i vodi me na visine.
Zborovođi. Na žičanim glazbalima.
19 Il Signore Dio, mia fortezza: ed egli mi darà piedi come di cervo,
Ed ei vincitore agli eccelsi luoghi miei mi condurrà cantante dei salmi.